U subotu, 14. oktobra 2023.god. na praznik Pokrova Presvete Bogorodice, Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije održao je besjedu tokom Svete Liturgije na proslavi slave bogoslužbenog mesta u Minhenu.
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, srećna vam slava, ovaj divni i čudesni praznik u kome slavimo Najblagosloveniju, Presvetu Vladičicu našu Bogorodicu. Praznik Pokrova Presvete Bogorodice podsjeća na jedan događaj kada su ljudi bili u crkvi, kao mi danas, i kada su vidjeli kako Presveta Bogorodica drži iznad njihovih glava pokrov kao omofor. Danas ću vam pokušati ispričati svoj doživljaj vere u taj događaj. Današnje Jevanđelje, braćo i sestre, koje smo više puta čuli mi koji idemo u crkvu ili pročitali kod svojih kuća, u sebi nosi jednu čudesnu rečenicu koju mi još nikada nismo poslušali a ona glasi Marta, Marta, brineš se za mnogo. Danas bih bio slobodan da vam kažem, braćo i sestre, brinete se za mnogo i na vašim licima vidi se briga, i u vašim očima vidi se tuga, u vašim dušama odvija se drama spasenja ali ne bi trebalo tako da bude sa nama hrišćanima. Trebalo bi da vjerujemo da je ono jedno potrebno i jedno dovoljno. Mi smo vrlo često kao ona Marta a Marta je toliko bila brižljiva da je Samoga Gospoda prekorila, pa mu kaže zar Ti ne mariš što me moja sestra ostavi samu da se brinem o Tebi. Ona u toj svojoj brizi ne može da razumije ni ko je to došao u goste, ko to sjedi u njihovom domu. Tako i mi, braćo i sestre, svaki dan i svaki čas zaboravimo ko je Taj naš najbolji prijatelj, ko je Taj koji nas nikada neće ostaviti, ko je Taj koji će uvijek ući u dom naše duše, ko je Taj koji nam svaki put govori riječi života. Nego se brinemo za mnogo, brinemo se i u toj svojoj brizi zaboravimo ono što je jedino važno. Vjerujte, svi moji srodnici majka, tetke, bake, sestre, braća, svi se samo nešto brinu a ne treba, jer njihova briga ništa ne pomaže. Šta treba, šta je to jedino važno? Jedino je važno da vjerujemo da nas Bog voli tako i toliko da ne želi da mi umremo, da ne želi da mi nestanemo, da ne želi da se mi izgubimo i budemo pogubljeni. Sada kada vam to govorim za trenutak povjerujemo ali već sljedećeg trenutka će nas ophrvati briga i mi ćemo to zaboraviti. Hajde, da pokušamo, da vidimo šta mi to danas slavimo, šta je to Pokrov Presvete Bogorodice? Ona je u ovom svijetu nosila tugu, nosila bol, nosila žalost, nosila nepravde, poniženja, pljuvanja, kao što i mi nosimo ali je u Njenom srcu iznad svega bila i postojala ljubav prema Sinu Božijem i Sinu Čovječijem, prema Sinu Njenom i Bogu našem. Od te ljubavi može se izatkati jedino pokrov, pokrov koji štiti od svega, pokrov od brige, pokrov od tuge, pokrov od žalosti. Nesrećan je pokrov od zlata, od srebra od bilo čega materijalnog, pokrov od oružja takođe nas neće zaštititi. Postoji, braćo i sestre, samo jedan pokrov koji štiti od svega a to je pokrov neizrecive, neopisive ljubavi Božije. To pletivo, taj konac, je našla Presveta Bogorodica u ljubavi prema Sinu Svome i Bogu našem i od Njega veze pokrov koji nas štiti. Braćo i sestre, povjerujte! I sâm želim da povjerujem, i sam upadam u brige kao Marta. Hoću li ja spasiti svijet – neću! Hoću li ja spasiti Crkvu – neću! Hoću li ja spasiti ovu Eparhiju – neću! Hoću li spasiti ovu parohiju – neću! Jer sve navedeno ne zavisi samo od mene! Hoću li izvesti makar malo u svome srcu od te ljubavi Božije – e, to zavisi samo od mene i ako to uspijem, i ako to uspijete onda ćemo imati u srcu svome takav pokrov, takav štit koji ne može niko i ništa da pobijedi, ne može niko i ništa da razori to što se izveze od ljubavi Božije. Taj nam pokrov treba, braćo i sestre, taj nam oklop treba da se ne bismo brinuli. Nemojte da uzalud vezemo odijela od onoga što je propadljivo. Samo da izvezemo jedno odijelo ili pokrov za sebe od onoga što je ljubav Božija, ljubav Božija koja je neprolazna i neizreciva. Ta ljubav je toliko moćna da prevazilazi svaku mržnju i mržnju onih koji nas ne vole, koja pobjeđuje svaku nepravdu. Pogledajte, šta ljudi čine kako se hvale nedjelima ali ne shvataju da nepravda traje kratko. Šta god uzmete za primjer, ako nas neko povrijedi a mi mu uzvratimo onda smo isti, nevezano za to ko je prvi započeo. Zato, braćo i sestre, naročito majke i sestre, jer od vas mnogo više zavisi budući da smo mi muškarci drvenasti za takve stvari, vezite u svojim kućama pokrov od ljubavi, vezite vez kome je konac ljubav Božija, među svojom djecom, među svojim ukućanima, prema svome mužu koji je nekada umoran i slab… vi vezite pokrov ljubavi i on će se tako oporaviti i stati na noge svoje. Ako dijete neće da sluša, vi vezite ogrtač od ljubavi i desiće se čudo. Bio sam nemirno dijete i zahvaljujući majčinskoj ljubavi našao sam mir i smirenje. Braćo i sestre, da se naučimo tome danas i da povjerujemo. Zamislite, danas mi stojimo u ovom hramu, stojim na molitvi misleći kako je nekada davno Bogorodica stavila svoj pokrov iznad glave ljudi i štitila ih. To nije samo bilo nekada nego se dešava i dan danas, samo kada bismo se spustili duboko u svoje srce i kada bismo promislili o Božijoj ljubavi šta je Bog sve dosad učinio za nas od stradanja, raspeća, smrti i vaskrsenja i šta će tek da učini. Ona, Majka Božija, bila je spremna da stoji pored krsta i da sve vrijeme veze i šije pokrov ljubavi za svakog čovjeka. To je bilo, to jeste i to će biti. Zato Gospod kaže Marta, Marta, brineš se i uznemiravaš za mnogo a samo je jedno potrebno dok je Marija bolji dio izabrala. Vi ste danas, braćo i sestre, izabrali bolji dio. Mogli ste da ostanete kod svojih kuća, mogli ste da se odmarate od umora jer ste radili cijele sedmice ali vi ste, vođeni ljubavlju Božijom ovdje došli i zato vezite uvijek tu ljubav u svoje srce, oko sebe i u sebi i vidjećete kakva će se čudesa dešavati. Ljudi će vas napadati, progoniti, ružiti, neće vas poštovati ali to neće imati nikakvog značaja za vas ako ste se obukli u pokrov ljubavi Majke Božije. A ako se niste obukli u pokrov ljubavi Majke Božije onda će svaka riječca, svaka uvreda, svaki nezgodan pogled će vas gađati kao najstrašnije oružje i nećete moći da živite nego ćete se samo uznemiravati zbog ovoga i onoga. Sve ovo znam iz sopstvenog iskustva, jer sam se uznemiravao i brinuo za mnogo a nakon povratka Bogu, sjetim se kakva je hula uznemiravati se i brinuti a ne vjerovati u pokrov i štit ljubavi Božije. Da Gospod danas svakome od nas prema ličnoj vjeri i otvorenosti srca a Svojoj milosti, spusti u naše srce, u naše duše, u naše umove pokrov svoje ljubavi i da odemo odavde kao Božiji oklopnici ljubavi i pokrovitelji milosti, amin Bože, daj.
