U subotu, 12. novembra 2022. godine Njegovo Preosveštenstvo Episkop Diseldorfa i Njemačke služio je Svetu arhijerejsku Liturgiju u hramu Svetoga velikomučenika Georgija u Bremenu. Liturgijskim slavljem proslavljena je jubilarna trideseta godina postojanja Crkvene opštine Bremen u kojoj već treću deceniju svešteničku službu revnosno vrši protojerej Saša Momirović.
Besjeda Vladike Grigorija:
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, radujemo se današnjem danu, današnjem slavlju, današnjoj božanskoj službi. Radujem se susretu sa vama, sa vašim sveštenikom i našim bratom i saslužiteljem. Radujemo se i ovom Jevanđelju koje smo upravo čuli, braćo i sestre, Jevanđelju o tome kakva je i kolika je ljubav Božija a i kako ljubav Božija odgovara na našu ljubav. Kaže ovo Jevanđelje da u kapetana bijaše jedan sluga i bijaše bolestan na umoru a bijaše mu mio. Kada je kapetan čuo da je Isus u blizini dođe do Njega i moljaše Ga usrdno da iscjeli njegovog slugu a pri tome kaže nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdraviće sluga moj. Mnogo jednostavnih ali veličanstvenih stvari vidimo u ovom što smo upravo pročitali. Kapetan, koji sigurno može ako mu umre sluga, za čas posla da nađe drugog slugu i da ga plati a on da mu služi ali kapetan je bio dobar čovjek i volio je svoga slugu i bilo mu je žao da on umre, kao što je i nama žao da umre svaki čovjek koga volimo, a treba da volimo sve ljude. On se moli Hristu Isusu ne znajući da je On Sin Božiji, ali znajući i osjećajući da je Prorok, da je Božiji Sluga, da je Moćan, da je Pravedan pred Bogom, da je svet. Još nešto važno ispovjeda kapetan, ispovjeda neobičnu skromnost, iako je kapetan, važan čovjek u društvu i u imperiji, on kaže nisam dostojan da dođeš pod krov moj. Zamislite koliko je tu skromnosti, koliko je tu neke neobične ljudske poniznosti od jednog kapetana koji zapovjeda ljudima. Još kaže jer sam i ja čovjek pod vlašću i imam pod sobom vojnike i jednom kažem idi i on ide, kapetan je osjetio da je došao Onaj koji ima mnogo veću vlast od njega, vlast nad životom i nad smrću, vlast da daruje život, Onaj kroz koga je došao život u ovaj svijet, kada je svijet stvaran, kada je čovjek stvaran, život je došao kroz Njega. Pošto je kapetan sve to osjetio, vjerovatno više iz duše i srca nego razumom, i kaže ja sam čovjek koji ima vlast na nekom drugom nivou, manjem nivou i tamo me slušaju ljudi. Kao čovjek od vlasti, kapetan se pokazuje kao skroman i smiren. Hristos otkriva svoju neizrecivu dobrotu i kaže ovakve vjere ne nađoh u Izrailju, vjere od jednog rimskog kapetana. Kada su se vratili u kuću nađoše mladića zdrava. Gospod je poslušao riječ ovog skromnog i smirenog čovjeka, razumio je njegovu mudrost, razboritost, razumnost baš onako kao što ona i jeste i prije svega uslišio njegovu dobru želju da neko bude zdrav i živ. Iz ove priče, braćo i sestre, možemo da naučimo mnogo toga a ono što je najvažnije da mi treba da budemo smireni ma šta da radimo, ma kakva vlast na zemlji da nam je data, mi moramo da se smiravamo i da znamo da Gospod je iznad svega toga i da nismo dostojni da On uđe pod krov naše duše, našeg tijela, našeg srca. Međutim, istovremeno treba da znamo da On jeste Milostivi Bog i da ima takvu vlast da sudi živima i mrtvima i da jedino Njegovom carstvu neće biti kraja. Treba da Mu se molimo kao što je činio kapetan, za život svoj, za život svojih bližnjih, za zdravlje svoje duhovno i fizičko i za zdravlje svojih bližnjih i onda ćemo biti zdravi. Da imamo svijest da mu se, kao onom koji je iscjelio kapetanovog slugu, koji je stradao za nas na krstu, da Ga zamolimo molitvom i riječju i On će reći riječ a mi ćemo biti živi i zdravi. Kada je umro za nas i kada je imao toliko ljubavi da umre za nas na krstu, kako li neće onda na svaku našu smirenu molbu dati iscjeljenje duša i tijela naših. Eto, braćo i sestre, šta nam današnje Jevanđelje donosi, šta nam otkriva, otkriva nam, preko kapetana, kako bi mi trebalo da govorimo, da se molimo, da se obraćamo Hristu. Sa druge strane, otkriva nam ovo Jevanđelje kakav je naš Bog. Bog nije rekao kapetane, ti nisi Jevrejin, neću sa tobom da razgovaram, nije mu rekao, kapetane, ti nemaš sa Mnom šta da pričaš, jer nisi Moje vjere, nego je rekao ovakve vjere ne nađoh u Izrailju, prije nego što je kapetan završio usrdno moljenje, njegova molba je već bila ispunjena. Eto, braćo i sestre, kako bi trebalo da se ponašamo mi, crkveni ljudi, kao ovaj kapetan. Naš Bog će se uvijek i jednako ponašati, uvijek sa neizrecivom ljubavlju, uvijek će doći pod naš krov iako mi nismo dostojni, amin Bože da i danas tako bude.
