BERLIN, EPISKOP GRIGORIJE, NOVOSTI

Besjeda Episkopa Grigorija o ruhu našeg tijela i ruhu naše duše – Berlin

Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije održao je besjedu na Sveto Jevanđelje u nedjelju, 10. septembra 2023. godine u Sabornom hramu Svetoga Save u Berlinu.

Besjeda Vladike Grigorija:

Draga braćo i sestre, ovo je jedan od najtežih jevanđeoskih odjeljaka za tumačenje, zato što je pun nepredvidivih događaja. Kada god se u Svetom Jevanđelju govoru o gozbi i svadbi, večeri ili nečemu sličnom, to znači da je taj događaj u nekom smislu praslika Svete Liturgije i da je praslika carstva Božijeg. Ono što je ikona carstva Božijeg je ova Božanska Liturgija a ono što je početak ove Božanske Liturgije to je bila Tajna večera. Braćo i sestre, lijepo je i uzvišeno kada ljudi pričaju o gozbi, o večeri, o svadbi, o radosti spremanja nekog ručka, o receptima, o tome kako je baka nešto spremala i kako je nešto bilo ukusno za jelo kada smo bili u gostima. Jelo predstavlja ne malo važan činilac gostoprimstva koje ukazujemo i koje nam drugi ukazuju. U ovom današnjem Jevanđelju nije riječ samo o jelu, o gozbi, nego je riječ i o odijelu. Zaista, mi svi to dobro znamo, odijelo nas otkriva. Danas živimo u vremenu kada ljudi misle da odijelo nije važno. Ljudi misle da nije važno kako sam se obukao, da nije važno kakav sam došao pred nekoga. Ljetos sam bio u Atini. Tom prilikom dogovorio sam sastanak sa jednim prijateljem, koga poznajem dvadeset godina i koji je od mene stariji isto toliko. Dogovorili smo se da ćemo se sastati u jednom restoranu. On je veoma ugledan čovjek, gospodin, inače slavni sportista, Dušan se zove. Nismo se dogovarali kako ćemo se obući. Došao sam u mantiji a on je došao u košulji. Nije imao sako. Petnaest minuta mi je govorio kako mu je krivo što nije obukao sako a i njegova supruga mu je govorila da ne treba tako odjeven da ide pred vladiku. Rekao sam mu da se ne brine. Kroz taj gest osjetio sam da taj čovjek poštuje ne samo mene nego i to što ja jesam. Braćo i sestre, kada idete ulicom, kada dođete na posao i bilo gdje da boravite, uvijek je važno kako ste obučeni, zato što time pokazujete poštovanje ili nepoštovanje prema onome drugome. Ako se neko od vas sjeća, kako su naši stari imali crkveno odijelo, odijelo za crkve i uvijek su se lijepo oblačili prije odlaska u crkvu. Neko bi pomislio da su se oblačili lijepo da bi ih u crkvi vidjeli drugi ljudi?! Ne! Oblačili su se lijepo jer su znali da izlaze pred svoga Gospoda. Ovo ne znači da sada kažem kako je neko od vas danas neprimjereno obučen. Predlažem vama da kada idete u crkvu da se tada obučete najljepše što možete. Ne mora to biti skupo nego lijepo i čisto. Predlažem vam, da kada idete ulicom i kada idete na posao, uvijek se obucite lijepo. Ne zbog toga šta će ljudi reći na to, nego što na taj način iskazujete poštovanje prema onome drugome, prema drugim ljudima. Kada god ljudi rade obrnuto, svjesno ili nesvjesno iskazuju nepoštovanje prema drugim ljudima. U ovom današnjem Jevanđelju imamo još ozbiljniju priču, ozbiljniju situaciju, ozbiljniju stvar. Ljudi su došli na gozbu koju je pripremio car ali gosti nisu bili iz reda uglednih ljudi, jer ugledni ljudi iz nekog razloga nisu odgovorili na carev poziv, pa je car naredio da sluge pozovu ljude sa ulice. Onda se događa jedno iznenađenje. Ako ih je već sakupio sa ulice, prirodno je da nisu bili najprikladnije obučeni i da nisu imali svadbeno ruho. On prilazi jednome od gostiju i kaže zašto nemaš svadbeno ruho ili drugim riječima zašto me ne poštuješ, ja sam te doveo za moju trpezu. Braćo i sestre, mi gledamo jedni druge spoljašnjim očima, mi vidimo u kakvim smo odijelima, mi vidimo kako izgleda naše lice, naša kosa ali On, On vidi naše srce, On vidi u šta je obučena naša duša, On vidi bolje od nas šta je skriveno i šta se to ugnjezdilo u našem srcu. Zato i kaže onome zašto nemaš svadbeno odijelo, zašto nemaš poštovanja, zašto, ako si i grešan, nemaš pokajanje. To odijelo Bog od nas traži i neće nikoga od nas Bog gledati po odijelu, nego će gledati duboko u naše srce. Da bi naše srce bilo čisto i očišćeno mi moramo da se oslobodimo svaki zlobe, svake zle pomisli. I tada ćemo biti dostojni da dođemo i sjednemo za Njegovu trpezu. Ovo vam pričam i vidim kako neki od vas to razumiju dok drugi samo u mene gledaju. Pokušavam da vam kažem da probudite vaše srce, jer iz vašeg srca polazi sve, ono je riznica iz koje čovjek iznosi ili dobro ili zlo. Zato sada svoje umove spustite u vaše srce i vidite šta se tamo događa. Ako se događa bilo kakva zloba, zavist ili tuga izbacite ih napolje kao car nepriličnog gosta. Sada je vrijeme za to. Bog vas blagoslovio i svako dobro darovao.