U petu nedjelju po Duhovima, 9. jula 2023. godine Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije, uz sasluženje sveštenstva i vjernog naroda, služio je Svetu arhijerejsku Liturgiju u hramu Svetih srpskih novomučenika u Fridrihshafenu.
Besjeda Vladike Grigorija:
Draga braćo i sestre, ovo je poznata priča iz Jevanđelja koja je mnogo puta prepričavana i tumačena ali mnogi od tumača Svetog Jevanđelja smatraju da je ovo jedna od najtežih priča za tumačenje. Pokušaću danas, na jedan malo drugačiji način, da vam kažem kako lično doživljavam ovu priču i kakvo je moje iskustvo sa ljudima koji su obuzeti tim duhovima, i šta podrazumjevam pod zlom i pod zlim duhovima. Dva čovjeka su bila tako zla u gergesinskoj zemlji kroz koju je prolazio Isus Hristos, toliko da niko tim putem nije smio da prođe. Ali kada je Hristos došao do njih, nisu oni progovarali, nego su iz njih progovorili legioni, mnoštvo demona, koji su ga pitali Isuse, Sine Božiji, zašto si došao da nas mučiš. On im naredi da izađu iz njih, on im naredi da izađu a oni ga zamoliše da uđu u krdo svinja koje je paslo u blizini. Sada da se zaustavimo na toj strašnoj slici. Kako su ti ljudi došli u takvu situaciju, u takvu nesrećnu poziciju, da budu potpuno obuzeti i da budu potpuno zarobljeni, ne jednim, nego mnoštvom demona? Mislim, draga braćo i sestre, a to izvire iz onoga što sam učio u školama, da zlo samo po sebi čovjeku ne može ništa. Jedino ako se čovjek saglasi sa zlom ono počinje da živi i da dejstvuje u njemu. Ako čovjek pristane na neko zlo, da čini nešto što nije dobro, tada dolazi do nečega, što zovem, vezivanje. U novije vrijeme, ako samo malo otvorimo oči oko sebe, vidjećemo kako nas bezbrojne stvari vezuju, npr. kocka, telefon, novac, alkohol, ljudi za čas upadnu u nešto što ih vezuje i čini im se da to nije ništa strašno pa govore ja vladam tim. Ali kako vrijeme odmiče, mi uviđamo da nas zapravo to vezuje a čovjek je stvoren i pozvan da bude slobodan. Kada jedna strast, kada jedna nesreća čovjeka zarobi, kada ga sveže, on tada postaje neslobodan, postaje vezan, mislim da tek tada dolaze demoni i kažu ti si pristao na ovo, sada ćemo tu svezu, kojom si se sam svezao, još da zatežemo, da te mučimo. A onda, kada si oslabio, kada si već slab, onda dolazi i drugi, i treći, i četvrti, i peti… Kada drugi jevanđelist opisuje ovaj događaj on kaže da je bjesomučni trčao kroz grad nag i da niko nije mogao da ga obuzda, čak su ga vezali u verige koje bi on pokidao. Vidio sam ne jednom u svome životu kako čovjek, koji je na neki način zarobljen, trči samo da mu bude lakše, vidio sam kako jednog čovjeka ne može da savlada deset, petnaest ljudi, koliko je on bio obuzet nekim demonskim silama. Gledajte, šta se ovdje događa! Dolazi Gospod Hristos i kaže izađite iz njih, vi nemate vlasti nad njima, oni su Moji. Prvo, demoni Mu kažu idi od nas, zašto se došao da nas mučiš. Kada se nađemo u društvu nekog pravednog čovjeka, kada se nađemo u društvu nekoga ko je svjetlost, mi, sa našim slabostima i strastima, vrlo često ćemo osjetiti samo ako nismo još potpuno zatupili, da nam je malo neprijatno. Meni kada kažu, idemo na Svetu Goru, idemo u Svetu Zemlju, odmah se uplašim, šta ću ja tamo, jer tamo će se odmah otkriti kakav sam ja. Ovdje je došla dobrota, došla je svjetlost i demoni govore, idi, što si došao da nas mučiš. A On kaže izađite iz njih a oni onda mole Njega da uđu u krdo svinja koje su tu nedaleko pasle. Zamislite sada, braćo i sestre, zašto sam na početku rekao da zlo ne može da postoji samo za sebe i samo po sebi. Zašto, ovi demoni, traže da idu u krdo svinja? Zato što moraju da se u nešto utjelove. Ako mi ne bismo primali demone i ako im mi ne bismo otvarali vrata oni nikada neće moći da uđu u nas. Kada su ušli u krdo svinja, jurnuše one svinje u jezero. Zašto? Zato što su svinje beslovesna biće, i vidjele su da je ušlo neko zlo i imaju osjećaj da im je bolje da umru nego da žive sa tim. Treće strašno obavještenje koje dobijamo u ovom Jevanđelju je da su se uplašili normalni ljudi kada su im čuvari svinja ispričali šta se desilo, i kada su vidjeli bjesomučenike kako smjerni, normalni, zdravi sjede pored Isusa, i nisu rekli ostani kod nas, Ti si dobar i liječiš ove koje mi nismo mogli izliječiti nego smo ih vezali lancima, nego Mu kažu idi od nas i On otide u drugu zemlju. Nekada bjesomučni a sada zdravi, mole Ga da idu sa Njim, jer se pored Njega osjećaju sigurno, a On im kaže ne, vi ćete da idete, i da propovjedate šta vam učini Bog, vi ćete da budete svjedoci Moje dobrote, ali nećete biti vezani za Mene, nego ćete sami da se čuvate, jer sami imate iskustva šta se sve to dogodilo sa vama. I još, ostavlja i ove druge tzv. normalne ljude sa ovim svjedocima koji su bili zarobljeni i Njegovom rukom sada oslobođeni. Braćo i sestre, za kraj, želim da vam kažem da smo svi mi na ovaj ili onaj način ponekad i počesto slabi ljudi, zavisi kako je ko vaspitan, kakva je čija genetika, kakvo je čije opredjeljenje i padamo u različite strasti. Treba da znamo da nas te strasti vezuju, ako smo pohlepni, ako smo slavoljubivi, ako smo gordi, ako smo destruktivni, ako ne radimo za zajednicu. Ako vidite da je neko destruktivan i govori samo ja, taj čovjek je u velikoj mjeri demonizovan. Svakome od nas može da se desi pad… Ima jedna važna istina u svemu tome, ako padneš, kaže starac Siluan, ako padneš sedamdeset puta, možeš sedamdeset puta da ustaneš. Kako? Po Ovome koji je zarobljen legionima demona, dao slobodu a demone odagnao, kako li će nama ako kažemo Gospod pomilu, spasi me, oslobodi me, umij me, operi me, kako kaže prorok i car David, pokropi me isopom i biću bjelji od snijega. To je jedan veliki i neizrecivi dar i blagoslov koji nam se daje. Zato smo mi danas u ovoj crkvi. Danas smo ovdje da se očistimo od svojih strasti, da se oslobodimo od svake mogućnosti ropstva, da nas bilo šta ili bilo ko zarobi ili vezuje, da nas lomi, da nas muči. Moramo sebe da spustimo do nulte tačke i da kažemo ja ne mogu, ja sam slab, Gospode pomiluj, Gospode, Sine Božiji pomiluj nas i on će nas pomilovati i osloboditi i mi ćemo kao razumni sjediti kraj njegovih nogu. Eto, braćo i sestre, kako vidim ovo Jevanđelje, kako vidimo demone, i u čemu se sastoji važnost našeg udjela u tome. Naša je sloboda, naša je mogućnost da griješimo ali je naša mogućnost i da se kajemo. Naša je mogućnost da ne puštamo strastima da na porobljavaju, naša je mogućnost je da kidamo okove kojima nas vezuju strasti i demoni. A ono čim kidamo te okove, te veze jeste riječ koja kaže Gospod, spasi me, Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me… samo da ne kažemo idi od nas nego da kažemo dođi ka nama Gospode i oslobodi nas. Amin
