19. novembra 2023. godine Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije, uz sasluženje sveštenstva i vjernog naroda, načalstvovao je Svetom Liturgijom u hramu Hristovog Vaskrsenja u Frankfurtu na Majni.
Jevanđeoska besjeda Vladike Grigorija:
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, dragi Božiji narode, nema veće blagodati u ovom svijetu i vremenu koje provodimo kao ljudi, od tajne života. Tajnu života mi ljudi često ne možemo da sagledamo a o njoj rijetko kada i razmišljamo. O tajni života mi razmišljamo tek kada nas pogodi strijela smrti. Jutros sam prolazio između vas i vidio sam dvije djevojke i vjerovatno njihovu majku. Stekao sam utisak da im je neko blizak preminuo, jer su bili tužni. Oni su svjesno i nesvjesno više od svih nas, u ovim danima, u razmišljanju o tajni života, jer ih je pogodila strijela smrti. Draga braćo i sestre, danas kada smo sabrani u ovaj sveti hram i kada smo čuli ovo Sveto Jevanđelje, trebalo bi prije svega da razmišljamo o tajni života. O toj tajni neprestano nam govori Sveto Jevanđelje, ono je za nas knjiga života, ono je za nas knjiga koja nas u životu vodi. Današnje Jevanđelje govori o čovjeku koji je bio starješina sinagoge tj. najvažniji čovjek u tome gradu… svi idu kod njega na pouku, svi idu kod njega na savijet. Taj čovjek, vidjevši da je kod njega došao Isus, iako je Isus bio revolucionar u tome pogledu, jer nije mnogo zazirao od starješina, ni od bogatih i moćnih ljudi, budući da je On najviše boravio među običnim ljudima… Svaki čovjek, draga braćo i sestre, postaje običan kada mora da legne na bolesničku postelju, kada mora da legne na, primjera radi na operacioni sto, tada nema nikoga moćnog i bogatog. Braćo i sestre, taj starješina sinagoge moli Ga i govori Mu kćer moja, kojoj je dvanaest godina umre, molim te dođi u moj dom a za to vrijeme oko njega tiskaše se mnogo ljudi, i On upita svoje učenike ko Me se to dotače a oni kao ljudi kažu Mu koliko narode Te se dotače, svi se guraju i svi Te dotiču a Ti pitaš ko Me se to dotače a On na to kaže neko Me se dotače, jer sila izađe iz Mene. Braćo i sestre, mi vjerujemo u Boga Oca, Sina i Svetoga Duha, i mi često mislimo kako je Bog negdje tamo a mi smo ovdje. Ali to nije tako, nego je Bog svuda oko nas. Kako? Kako nas je naučio Sveti Grigorije Palama, Bog je svugdje oko nas Svojim Božanskim energijama. Sve što diše, sve što postoji, sve što se budi ovoga jutra, sve što u sebi ima kap života, to je zahvaljujući toj Božanskoj energiji. Pogledajte, braćo i sestre, danas šta treba da naučimo! Taj Bog je Takav Bog, da sve što je stvorio, zaželio da sve to živi i da nikada ne umre. Ono što je dao ljudima je prosto strašno: On hoće da ljudi hoće da žive, On hoće da mi hoćemo da živimo. Zamislite sada jednu ženu koja ne može nikako da zaustavi tečenje krvi, koja stalnu gubi krvi, stalno je u problemu, stalno je bolesna, jer nema lijeka, ona nema više ništa kod sebe osim zrno vjere. Ona, vidjevši da prolazi pored nje Taj kroz Koga je sve stvoreno, dotače Ga se sa vjerom a nije mu rekla ono što Mu obično ljudi govore Isuse, Sine Davidov spasi me, Isuse, Sine Božiji spasi me, nije niše rekla nego Ga se samo dotakla i bila je iscijeljena, prestalo je tečenje krvi njezine. Ono što je još bitno On je osjetio da je iz Njega izašla sila. Zamislite sada, braćo i sestre, kako je Bog ustrojio ovaj svijet, tako da mi samo treba da imamo vjere koliko zrno gorušičino i on će nas iscijeliti. Ova žena je imala to zrno vjere, i bez da je On donosio neku odluku, ona je čim Ga se dotakla ozdravila, jer je iz Njega izašlo ono što je njoj bilo potrebno za iscijeljenje, ta energija života. Na drugoj strani, u isto vrijeme, odvija se ono što smo na početku besjede pomenuli, strijela smrti pogodila je kćerku starješine sinagoge… U međuvremenu su starješini sinagoge javili da mu je kćer umrla. Hristos na to kaže nije umrla nego spava a oni opet ne vjeruju kao ljudi, nego Mu se podsmijevaju, oni koji nemaju snagu da riješe problem ni bolesti ni smrti, Onome Koji ima, Koji je upravo pred njima iscijelio ženu za koju su svi znali da je bila bolesna, se podsmijevaju. On, uze djevojku za ruku i pozva je kao što smo svi mi pozvani iz nebića u biće, iz smrti u život, pozva je i reče joj djevojko, tebi govorim, ustani i ona ustade. Maloprije smo imali inicijativu žene i njenu vjeru kojom ona dobija energiju života, silu života iz Boga, a sada imamo bespomoćno umrlo biće koje Bog podiže silom svojom, na molbu njenog oca. Braćo i sestre, svako od nas ima nekoga koga je sahranio, svako ima nekoga ko je bolestan, svako ima samoga sebe koji je bolestan, koji će neupitno biti jednoga dana sahranjen. Šta nam treba, braćo i sestre? Ako smo već dovedeni iz nebića u biće, iz nepostojanja u postojanje, treba konačno da povjerujemo da Bog hoće da budemo živi, da budemo živi tako da ne umremo. Kada u to povjerujemo, naš život se mijenja, naš život dobija jedno smirenje, naš život ima smisla, naš život ima u sebi volju, naš život dobija energiju životnu. I mi tada nećemo biti snuždeni kao što obično jesmo, nećemo biti zbunjeni kao što obično jesmo, nismo slabi kao što obično jesmo, nego smo usmjereni od života ka životu. Zato nam je potreban život a život za nas jeste Hristos. Danas smo došli u crkvu da se sjedinimo sa životom, da uzevši to Sveto pričešće primimo te Božanske i životvorne energije koje su, Njegovom milošću, Njegovom dobrotom, Njegovom voljom, Njegovim neprestanim životom, darovane nama. Eto, braćo i sestre, zato smo tu. Zašto stojimo u ovom divnom hramu, zašto čitamo molitve, zašto je sve usmjereno ka toj čaši koja će se ispuniti tom Božanskom energijom, koja će se ispuniti Njim Samim, jer On je rekao da će nam Sebe dati da svaki put kada uzimamo Njegovo Tijelo i Njegovu Krv, da uvijek ispovijedamo Njegovu smrt ali i Njegovo vaskrsenje. Svim tim prevazilazimo sopstvenu smrt i nadamo se sopstvenom vaskrsenju. Draga braćo i sestre, uvijek se sjećajte, da nema veće bijede od smrti, da nema veće bijede od bolesti i da nema veće slave, časti i sile od života. Uvijek se sjećajte da je Hristos život… Na kraju ove besjede, pošto vas ne viđam često, želim da vam ispričam još nešto. Bio sam na Svetoj Gori, u jednom skitu imao sam među tamošnjim monasima nekoliko prijatelja. Jedna od njih mi je pričao kako je nakon šesnaest godina rekao svome starcu ne mogu više, izgubio sva vjeru, idem iz manastira. A taj starac Josif uzme ga i kaže učini kako hoćeš, ali nikada nemoj da zaboraviš da je On umro za tebe. U tome momentu monah se smirio. Kasnije mi je pričao kako od toga časa više nikakav problem nije imao. Lično sam gledao toga čovjeka, oca Nikona. I kada bi me pitali ko je živ čovjek, rekao bih to je otac Nikon. On je uvijek nasmijan, on je uvijek radostan, on je uvijek okretan, njemu ništa nije teško, on nikada nije umoran, on je uvijek dobre volje. Zato što je shvatio tajnu života. Tako i vi danas. Daj Bože da se radujemo daru života i da vjerujemo u život i da se jedino tako i jedno tada možemo oslobađati bolesti i smrti. Amin, Bože, daj da tako bude.
Fotografije: https://basalomedia.com
