Odjeljak besjede Episkopa Grigorija:
Svako od nas ima zapovijest da bude svjetlost svijetu. Kada smo među ljudima, bližnjima, u žalost, u radosti, bilo gdje i bilo kada, treba da se sjećamo ovih riječi da mi imamo zapovijest da budemo svjetlost svijetu. Nažalost, znamo da tako često nije jer smo ljudi, griješimo, slabi smo, i, što je najgore, zaboravni smo. Često zaboravimo ko smo, kakva je naša zapovijest i kakav bi trebalo da bude naš put. Zbog toga mi ne bivamo svjetlost svijetu nego mrak koji se širi nad drugim ljudima. Onda se vrlo često osjećamo loše, zato što znamo iz dubine naše duše da smo pozvani da budemo svjetlost i da budemo sa i u Svjetlosti koja je Hristos.
Danas slavimo tri svetitelja koja su ispunila ovu Božiju zapovijest i postali su svjetlost svijetu. Bili su svjetlost i ostali su svjetila do današnjega dana. Čudesnim riječima i djelima služili su Bogu, nepokolebljivo, neustrašivo, do same smrti. Borili su se za istinu vjere ali se nisu plašili ni careva, ni kraljeva, niti ikoga, ni neprijatelja svojih. Samo su išli nepokolebljivo naprijed u svjetlost i iz dana u dan postajali sve svjetlosniji. A oni oko njih koji su bili protiv njih, nisu mogli da izdrže tu svjetlost i hteli su da je ugase ali nikada nije tama ugasila svjetlost, draga braćo i sestre. Samo je moguće da svjetlost ugasi tamu. Kada u sobi upalite malu svijeću onda rastjera toliko tame a zamislite tek kada uđe velika svjetlost koliko tame se povuče i razbježi.
Svetitelji koje danas slavimo nas uče da je moguće ostvariti jevanđelsku zapovijest i svaku riječ iz današnjeg Jevanđelja da se svjetli svjetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra djela i proslave Oca vašega koji je na nebesima. Sve se to nad njima ispunilo a ljudi su vidjeli njihova dobra djela i proslavili Oca koji je na nebesima.
Tako da Bog daruje i nama, da izbacimo iz sebe svaku tamu, zlobu i nečistotu, sve ono što je tamno u nama i da prizivamo tu svjetlost da bi se proslavio Otac naš nebeski. A kada se Otac proslavi u nama, onda dolazi do nečeg čudesnog, a to je naše proslavljenje u Ocu. Kada mi dodirnemo Božansku svjetlost onda nas ona ispuni i mi se pretvorimo u svjetilo, u svijeću, u kandilo koje gori. Sve dok se ne desi to čudesno sjedinjenje sa Bogom i Duhom Svetim mi smo samo jedna posuda u kojoj ima i ulja i fitilja i može da izgleda lijepo a dok se ne upali, dok ne zasvijetli nema nekog velikog smisla, ali kada zasvijetli onda sve oko sebe obraduje i ogrije. Amin, Bože daj.