Svetu arhijerejsku Liturgiju u nedelju po Bogojavljenju, 22. januara 2023. godine u hramu Svetoga Save u Berlinu služio je Episkop Diseldorfa i Nemačke g. Grigorije. U toku bogosluženja Vladika Grigorije osvetio je slavski kolač sa učenicima Dopunske nastave na srpskom jeziku pri hramu Svetog Save u Berlinu, koju organizuje Ministarstvo prosvete Republike Srbije. U nastavku je usledila Svetosavska akademija koju su priredili đaci Srpske škole zajedno sa svojim nastavnicama Mirjanom Stefanović i Marijom Aleksić. Svetoj arhijerejskoj Liturgiji i Akademiji je prisustvovala ambasadorka Republike Srbije u Nemačkoj dr Snežana Janković.
Besjedu u nedjelju po Bogojavljenju proiznio je Episkop Diseldorfa i Njemačke g. Grigorije u hramu Svetoga Save u Berlinu.
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, čuli ste i današnje Jevanđelje koje se završava riječima da Hristos poče propovjedati Svoju riječ o pokajanju
pokajte se, jer se približilo carstvo nebesko a prije toga govori o Kapernaumu primorskome, o krajevima Zavulonovima i Neftalimovim i kaže da se je došla svjetlost narodu koji je u tami. Draga braćo i sestre, ovih dana slavimo Božić, Bogojavljenje, Svetoga Jovana Krstitelja i evo, od danas slavimo Svetoga Savu srpskog. Kada pročitmo ovo Jevanđelje koje govori o Hristu Koji je donio svjetlost, svjetlost koja prosvećuje sve, svjetlost koja odgoni tamu, možemo slobodno reći ono što važi za svakog svetitelja da je on nastavljač apostola, Hristovih učenika i Samog Hrista i Njegovog učenja. Kroz sva vremena i u sve vijekove Bog je davao da uvijek ljudi imaju nekog među sobom od Jovana Krstitelja do dana današnjeg, mi ponekad ne vidimo ko su ti ljudi ali to se kasnije otkrije, a nama pravoslavnim Srbima koji smo to postali u jednom trenutku od Svetih učitelja Kirila i Metodija, dao je Bog Svetoga Savu, Svetoga Savu koji je jednom zanavijek unio svjetlost među narod koji je ležao u tami, uveo nas u red hrišćanskih naroda, u red naroda koji vjeruju, ne samo u ovo što je najvažnije u Svetu Trojicu, u Boga, nego koji vjeruju u pokajanje. A šta bi to bilo pokajanje, braćo i sestre? Pokajanje znači u najbukavalnijem smislu riječi preumljenje. Od čega mi to trebada se preumimo i kako da se preumimo u ovom svijetu? Treba da se preumimo uvijek od tame ka svjetlosti. A šta je tama? Tama je grijeh. Zašto je grijeh tama? Zato što grijeh pomračuje naš um, pomračuje naša čula, naš vid, naše oči i pokušava da pomrači ono što je najbitnije, najvažnije i najdragocjenije u našem životu i u nama a to je naše srce. Grijeh, u bukvalnom prevodu, znači promašaj, promašaj cilja –amartia. A kada čovjek promašuje cilj? Onda kada ne vidi, kada su mu potamnijele oči, kada mu je sve tama. Da bi čovjek vidio i da bi pogodio cilj, da bi išao prema cilju on mora da, prije svega, bude u svjetlosti i nema čovjeka, kako kažemo u mnogim našim molitvama i u Svetom Pismu, koji poživje a da ne sagriješi. Bog, kako kaže jedna liturgijska molitva, nam je dao pokajanje za spasenje, Bog nam je dao koliko god upadnemo u tamu, pokajanjem, preumljenjem možemo da unesemo u tu tamu svjetlost. Sjetite se sami kako se ponaša tama kada se u nju unese svjetlost?! Ona se povlači, nestaje. Jednu svjećicu unesete u gustu tamu i tama se razmiče. Takva je moć pokajanja, tome nas je učio Gospod, tome nas je učio Sveti Jovan Krstitelj kao Njegov preteča, i tome nas je učio Sveti Sava. Kada već slavimo Svetoga Savu i danas naša djeca iz Srpske škole koja se pripremaju da nam recituju o Svetom Savi, da se podjsetimo šta je to Sveti Sava donio našem narodu, osim što mu je donio Jevanđelje i nauku o pravoj vjeri. Sveti Sava je prvo donio zakon, on je prvo preveo Zakonopravilo, da u jednoj državi, u jednom narodu koji hoće da se uključi u zajednicu najprosvećenijih naroda, treba da postoji zakon, pravo. Drugo šta je uradio, otvarao je škole da se svi ljudi uče i da se svi ljudi prosvjećuju, zato kažemo da je Sveti Sava naš prvi prosvjetitelj. Treće, čime se bavio Sveti Sava pored svakoga našeg velikog manastira npr. Hilandara, Studenice itd. bile su bolnice i bile su ustanove koje su se brinule o siromašnima. Ako slavimo Svetoga Savu i ako nam je Sveti Sava uzor onda uvijek treba da se podjsetimo tih nekoliko stvari. Kršimo li zakon, zakon Božiji i zakon zemaljski? Ako kršimo neće biti dobro, jer će nas uhvatiti neka tama i upašćemo u neku nerazumnost. Ako učimo, ako se prosvećujemo svaki dan, ako čitamo, ako sa pametnim ljudima razgovaramo, ako slušamo, ako gledamo pametne stvari to znači da smo mi djeca Svetoga Save. Ako imamo saosjećaja za one koji su bolesni, za one koji su siromašni onda smo naroda Svetoga Save. Bez te tri stvari, te tri dimenzije nemoguće je da se zovemo svetosavskim narodom, jer onda samo varamo sebe i one oko sebe. U svemu tome uvijek je borba između svjetlosti i tame, između slobode od grijeha i ropstva grijehu. Pokajanje je neka sila, neki blagoslov, neki dar koji nam donosi Hristos i koji nam donose Njegovi učenici, koji kida okove i veze koje nas vezuju i bacaju u tamu, tamnicu. Ne samo što je to sila koja kida te okove, nego i svjetiljka i putokaz koji nas izvodi iz tame. Zato je pokajanje povezano i sa motivom i sa dubokim uzdasima, i nekada nemamo prave riječi ali uzdasima se molimo. Zato je pokajanje povezano i sa onim što zovemo ispovjest, ispovjest nekome bratu, nekoj sestri, ispovjest makar pred ikonom da kažeš Gospode, sagriješio sam nebu i Tebi, Gospode, pao sam u tamu, izvedi me iz tame. Eto, braćo i sestre, ako ne možemo da budemo kao Sveti Sava, pa da izvedemo jedan čitav narod iz tame pa da uvedemo u svjetlost, onda kroz vremena da se to nastavi, možemo makar jedan drugome da pružimo ruku kada je onaj drugi u tami, samo ako nam kaže brate, sestro, upao sam, daj mi ruku, vi mu pružite ruku i pomozite mu, jer i nama može zatrebati takva pomoć. A ne samo što ćemo tada pružiti ruku i pomoći, nego će i nama doći više svjetlosti i više prosvjećenja. Zato, braćo i sestre, ova riječ koju smo danas čuli, koju je počeo Isus propovjedati, donijevši svjetlost u krajeve koji su ležali u tami, riječima pokajte se, jer se približilo carstvo nebesko. Šta znači približilo carstvo nebesko? To znači da je Gospod došao i da Gospod dolazi, to ćemo sada pjevati. Kada god pjevamo Aliluja mi kažemo Gospod dolazi, Gospod je tu. Gdje dolazi i gdje hoće da se nastani, gdje hoće da uđe i šta hoće da uradi? Hoće da uđe u naša srca i da unese svjetlost u tamu našeg bića. A onda kada uđe u naše srce onda se prosvećuju i naša osjećanja i naša utroba i naše oči i naš um i naša volja i naš jezik, sve biva obasjano sjvetlošću, amin Bože da tako bude i danas.
