U nedjelju 22. po Duhovima, 5. novembra 2023. godine u hramu Svetoga arhangela Mihaila u Hamburgu Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije načalstvovao je Svetom arhijerejskom Liturgijom. U čin protojereja proizveden je paroh hamburški, otac Aleksa Milinković.
Besjeda Vladike Grigorija:
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, ovo je jedna od onih perikopa iz Jevanđelja, koju su mnogi tumačili iz različitih vremena i različitih perspektiva… Treba da se zamislimo nad ovom pričom, treba da sagledamo ovu priču kao jedan film, što nam neće biti teško. Priča kaže kako je jedan bogat čovjek stalno pravio svadbe i veselja, kako je živio kao što žive mnogi, veselio se, jeo i pio, a u njegovoj blizini živio je siromah, koji se zvao Lazar i kome su rane na tijelu bile vidljive od siromaštva, teškoga života, od bolesti, od hladnoće i psi su dolazili i lizali rane njegove. Braćo i sestre ako zamislimo tu scenu za trenutak, imaćemo predstavu o tome da je bio neki bogataš i da je bio neki siromah. Zatim zamislimo da smo mi jedan od te dvojice. Nedavno sam imao posjetu jednog prijatelja u Diseldorfu. Otišli smo u jedan veoma luksuzan hotel da se sastanemo. Taj hotel je najskuplji u gradu. Pošto smo popili piće, pošli smo da se prošetamo gradom. U blizini hotela, u usjeku jedne zgrade, vidio sam jednoga čovjeka beskućnika koji se sprema da ide na spavanje. Pomislio sam, ne znam zašto i kako, da sam i ja mogao da budem jedan od takvih beskućnika. Onda sam, noćas, dok sam čitao priču, po prvi put počeo da razmišljam kako je vlasniku onoga hotela, ko je taj čovjek, kako on živi, da li se on ikada sjeti onoga beskućnika koga sam tada vidio, koji se sprema za spavanje ali ne za topli krevet u sobi, nego napolju. Koji su razlozi zbog kojih je on postao beskućnik, šta ga je dovelo na to mjesto? Ko to zna?! Onda sam pomislio kako je malo falilo da i ja budem jedan od beskućnika ali isto tako je malo falilo da budem jedan od vlasnika takvog hotela. Šta bi to značilo za moj život? Šta bi to značilo za mene ili bilo koga od vas, da sam ja onaj koji spava napolju ili onaj koji spava u svili i kadifi. Braćo i sestre, zanimljiva je ova priča, strašna istovremeno ali i istinita, mnogi tumači govore o tome kako ćemo mi na ovom svijetu zaslužiti šta ćemo na onom svijetu biti. Kada sam počeo da razmišljam o mogućnosti da sam ja Lazar ili da sam bogataš, i kada bi mi neko, u ovom trenutku, dao da biram, a da ostavimo po strani to što sam hrišćanin i vladika, vjerovatno bih izabrao da budem ovaj bogataš. Ali ovdje se radi o tome da Lazar nije pravednik zbog toga što je bolestan i siromašan nego je pravednik zbog toga što nije osuđivao bogataša, nije rekao sram te bilo, samo jedeš, piješ i veseliš se, nego je rekao na mrvama koje padaju sa tvoga stola biću zahvalan. Šta je problem sa bogatašem? Nije problem, braćo i sestre, sa njim to što je bogat, nego je problem što je bio bezobziran, što nije htio da pogleda Lazara, ne što nije htio nešto da mu da, nego nije htio da se zamisli nad njegovim životom. Ne samo što nije sa njim podijelio dio svoga bogatstva, to bi možda i učinio, nego nije htio sa Lazarom da podijeli dio svoje duše, uma svoga dio, ljubavi svoje dio, da kaže čovječe, vidi, kako se ti mučiš, mogao je bar tako nešto da pomisli. Braćo i sestre, ako hoćemo da budemo hrišćani, a hoćemo čim smo danas ovdje, onda je veoma važno da naučimo iz ove priče, ne da se brinemo o tome kako će nam Bog suditi, da li ćemo biti sa ove ili one strane, da li ćemo biti u paklu ili raju, nego da na ovom svijetu imamo samo jedan i prost zadatak da svoja dobra, materijalna, umna, osjećajna, svoju ljubav, dijelimo sa drugima i to sa svima, od prvog do posljednjeg. Da ih dijelimo ne tako što ćemo reći ako sam je postigao to onda moraš i ti da postigneš to isto ili slično. Ne! Nego, svaki čovjek je naše spasenje, u svakom drugom čovjeku se krije naše spasenje. Kada sam jutros ulazio u crkvu, vidio sam dvije djevojčice. Jedna od njih mi je na osmijeh uzvratila osmijehom, imao sam osjećaj da sam sa ovim dijetetom podijelio život. Njemu sam dao osmijeh i ono meni dalo i onda sam ušao sa osmijehom u crkvu. Bez obzira što sam griješan čovjek. Samo kada zrno ljubavi podijelimo jedni sa drugima, odjednom se dogodi raj i prestane pakao. To je naš raj i pakao. Ako dijelimo sa Lazarom, ako dijelimo sa drugim čovjekom a svaki drugi čovjek je naše Lazar onda ćemo naći raj u svome srcu. Ako ne dijelimo onda nam se može desiti ovo što kaže ova strašna priča da nam se osuši jezik i da molimo Boga da pošalje Lazara da samo kap vode stavi na naš jezik da utoli našu bol, našu vatru. A vatra, ta suvoća uvijek dolazi od ne ljubavi, od nepažnje, od nebrige, od samoljublja, od sebičnosti. Eto, braćo i sestre, šta učimo iz ove priče, učimo da dok hodimo kroz ovaj svijet, treba da u svakom drugom čovjeku vidimo svoje spasenje. Kao što je On sam rekao ako jednog od ovih malih nahranite, posjetite, pomilujete, ako jednom od ovih malih date nešto, Meni ste dali kaže Gospod, ako njima ne date Meni niste dali. Zamislite kakva je to nevjerovatna ljubav Božija. Ne kaže dajte, Meni, Ja sam vaš gospodar, nego kaže dajte jedan drugome. Kako je to jednostavno a svi dobro znamo kako je to teško. Bog vas blagoslovio. Da se na današnjoj službi sjedinimo sa Bogom i da naučimo iz ove službe da je naš život, skoro potpuno, u našim rukama samo ako jedni drugima dajemo a dužni smo da dajemo. Amin, Bože daj.
