AUDIO, MINHEN, NOVOSTI

Besjeda sveštenika Dragiše Jerkića – Nedjelja 16. po Duhovima – Minhen

BESJEDA
16. NEDJELjA PO DUHOVIMA
Mt 25, 14-30 (zč. 105), 2 Kor 6, 1-10 (zč. 181)

 Jedan čovjek polazeći na put dozva sluge svoje i predade im blago svoje. (Mt 25,14).

Sa ovim stihom, kako danas čusmo, Gospod Hristos otpočinje, nama hrišćanima, poznatu priču o talantima tj. darovima. Odmah na početku ove povjesti, u njenoj prvoj rečenici zaznajemo da jedan čovjek, očigledno gospodar, odlazeći na neodređeno dug put povjerava svojim slugama, svakome prema njegovoj moći (Mt 25,16), dio svoga blaga na čuvanje.

Ono što prvo uočavamo u odnosu gospodara i njegovih sluga, zaposlenika, jeste povjerenje koje on prema njima gaji. On dakle predaje svoje dragocjenosti, dio svog bogastva, ne nekome od svojih najbližih srodnika ili prijatelja, nego upravo svojim slugama. Ljudima koje je postavio da se brinu o domu koji je on sagradio, da gaje životinje koje njemu pridadaju da obrađuju njegovu zemlju sa voćnjacima, plodnim njivama i velikim šumama.

U ovom činu se projavljuje gospodareva vjera u trojicu svojih sluga, u njihovu čestitost i poštenje. Gospodar odlazi na put i njih trojica preuzimaju brigu i odgovornost nad povjerenim im bogatstvom. Gospodarevo odsustvo daje slugama priliku da otkriju i iskažu kroz svoje ophođenje prema talantima to kakav su oni imali odnos sa svojim gospodarem, koliko su ga cijenili, koliko poznavali, da li su ga volili.

Dalje nam priča kazuje na koji se način svaki sluga ponaosob ophodi prema povjerenom mu novcu. Vidimo da jedan od njih što primi pet talanata otide te radi s njima, i dobi još pet talanata. Tako i onaj što primi dva, dobi on još dva. A koji primi jedan, otide i zakopa ga u zemlju i sakri srebro gospodara svoga. (25, 16-18)

Poslije dugog vremena gospodar se vrati i okupi svoje sluge da svede račun sa njima. Onu dvojicu koji su povjereni novac trudom svojim udvostručili on pozdravi riječima: Dobro, slugo dobri i vjerni, u malom si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svojega. (Mt 25,21)

A kada treći sluga priđe, objašnjavajući šta je učinio sa dobijenim novcem ispovjedi da on ima strah od svoga gospodara zbog njegove sile i moći te reče: Gospodaru, znao sam da si ti tvrd čovjek: žanješ gdje nisi sijao, i skupljaš gdje nisi vijao. Pa se pobojah o otidoh te sakrih talanat tvoj u zemlju; i evo ti tvoje. (Mt 25, 24-25)

Gospodar ne krijući razočarenje obrati mu se riječima: Zli i lijeni slugo, znao si da žanjem gdje nisam sijao, i skupljam gdje nisam vijao. Trebalo je zato moje srebro da daš mjenjačima; i došašvši ja bih uzeo svoje sa dobitkom. (Mt, 25, 26-27) I naredi gospodar da se ovom slugi oduzme taj jedan talanat i da onome što ih ima deset sa obrazloženjem: Jer svakome koji ima daće se, i preteći će mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeće se od njega. (Mt. 25, 28).

Jako je bitno da ovdje promislimo o tome šta nam Gospod Hristos ovim riječima kazuje. Jasno je da On ovom pričom ukazuje na posebnost odnosa Boga i čovjeka, na to šta Bog od čovjeka, kao svoga voljenog bića, želi i očekuje.

Bog stvarajući svakog čovjeka ugrađuje u njega posebne darove koje ga čine jedinstvenim bićem. Ti darovi (talanti, tj. talenti) su utkani u naše postojanje i kroz njih mi razvijamo ono što nas čini neponovljivim ličnostima. Svako od nas krije u sebi riznicu talenata, darova koje svako treba trudom svojim da prepozna i otkrije. Čovjek jeste biće djelatno i dinamično, biće koje je stvoreno da stvara i voli, da dijeli sa drugima svoja unutrašnja i spoljašnja bogatstva. Tek u susretu sa drugim čovjekom, sa bližnjim mi dobijamo priliku da uvijek i iznova otkrivamo i saznajemo da smo ljudi, da smo djeca Božija.

Bog, kao i gospodar iz današnje priče, ima povjerenja u nas, daje svakome prema njegovoj moći darove koje mi treba da umnožimo djeleći ih u čistoti, u znanju, u dugotrpljenju, u blagosti, u Duhu Svetome, u ljubavi nelicemjernoj (2 Kor 6, 6) sa drugima.

Smisao života nam se otkriva u našem trudu i volji da ga prihvatnimo kao najveći i neprocjenjivi dar, te da svaki trenutak koji nam je dat prepoznamo kao mogućnost susreta sa Bogom i Njegovom stvaralačkom ljubavlju. Mogućnost da se oslobodimo od straha koji nas sputava i duhovno obogaljuje, jačajući vjeru i nadu u poznanje Onoga koji će i pred nas stati i pozvati nas riječima: slugo dobri i vjerni, u malom si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svojega.

Amin.