Draga braćo i sestre u Hristu,
Nalazimo se pred početkom Božićnog posta i mislim da je važno da postavimo sebi pitanje šta je zapravo smisao posta?
Često nam kritičari posta cinično ponavljaju Hristove riječi da ne pogani čovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani čovjeka. (Mt 15,11). Na taj način oni žele da diskredituju njegovu važnost posta ili, što je češći slučaj, da opravdaju sopstvenu odluku da ne poste.
Zaista, Hristove riječi jesu tačne – ono što izlazi iz usta od srca izlazi. Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, blud, krađe, lažna svjedočenja, hule. (Mt 15, 19) Ali Gospod ovdje ne osporava post kao takav, nego pogrešno shvatanje pravila suzdražavanja od pojedine hrane koje je vladalo u staroj judejskoj vjeri. Hristos nije bio protiv posta, o tome svjedoči više mjesta iz Svetog pisma.
Post je, draga braćo i sestre, jedan od djelatnih izraza vjere, izraz naše riješenosti da ostvarimo naznačen cilj našeg postojanja – da postanemo djeca Božija. Post su vrijeme i trud koje zajednica vjernih posvećuje ostvarenju onoga što mi pravoslavni hrišćani nazivamo podvig.
A podvig je izraz naše volje za napretkom u vrlini i želje za povratkom onome iskonskom u sebi, za povratak Bogu. Podvig iziskuje hrabrost i odlučnost da se istinski suočimo sa nama samima, da preispitamo svoje odluke i djela, da priznamo svoju nesavršenost, nestalnost i da se pokajemo. Podvig znači neprihvatanje grijeha i borbu za spasenje.
U postu pojačavamo podvig da bi njime probudili onu tajanstvenu stvarnost u nama koju Sveto pismo naziva ikonom Božijom. Bog stvara čovjeka darujući mu pored života riznicu različitih talenata. Sveti Apostol Pavle nas, kako danas čusmo, poučava da Bog Otac …svakome od nas dade blagodat po mjeri dara Hristova (Efes. 4,7) On dalje objašnjava da blagodat darova Hristovih služi za …usavršavanje svetih u djelu služenja, za sazidanje tijela Hristova. (Efes. 4,11)
A ti sveti o kojima Apostol Pavle govori smo svi mi hrišćani u koje je na samom početku naših života Tvorac utisnuo dar Duha Svetog i koji kasnije biva potvrđen na krštenju miropomazanjem. Šansu za svetošću imamo sve dok smo sposobni da uđemo u zajednicu sa samim Izvorom svetosti, dok smo sposobni da se susretnemo sa Bogom. To možemo da ostvarimo jedino u ljubavi i slobodi.
Zato su, draga braćo i sestre, dvije zapovjesti ljubavi koje smo čuli u današnjem čitanju Jevanđelja centralne zapovjesti kojima se izražava sami smisao i cilj našeg postojanja. Jer upravo to znači biti hrišćanin, biti dijete Božije koje je napokon shvatilo da Ljubiti Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svom umom svojim možemo samo onda da ostvarimo kada ljubimo bližnjega svoga kao samoga sebe. (Lk 10,27)
Svakoga dana našeg života treba da se borimo da dar svetosti u nama ne zatamni. Borimo se protiv sebičnosti, bezdušnosti i bezumen mržnje koja hara svijetom.
Danas smo čuli Hristovu priču o jednom čovjeku koga su na putu susreli razbojnici, koji su ga orobili, pretukli i na kraju ostavili samog da u teškim mukama podlegne ranama. (Lk 10, 30-35)
I ta slika ostavljenog čovjeka na pustom putu, prepuštenog svojoj zloj sudbini, pored koga prolaze njegovi sunarodnici, sveštenici, ne osvrćući se na njega jeste slika poraza čovjekovog. Vidjeti drugog kako pati u muci, bolesti, gladi i ne učiniti ništa jeste izdaja onoga što svako od nas u dubini svoga bića nosi i što se naziva ljudskošću.
Ne dozvolimo da nam se srce ohladi i otvrdne. Ne dozvolimo da nas razočarenja ogorče, da nas strah parališe i odvede u malovjerje, da nas oholost zavede. Nije lako biti čovjek ali dok ima nade, šansa postoji. Jačanje nade, vjere i ljubavi neka bude osnovni cilj našeg posta.
Vladajte se, kako pozive Apostol Pavle, dostojno zvanja na koje ste pozvani. Sa svakom smirenošću i krotošću, sa dugotrpljenjem, podnoseći jedan drugoga u ljubavi. Starajući se da čuvate jedinstvo Duha svezom mira. (Efes. 4,1-3)
Zvijezda se pojavila na nebu da nas povede ka Vitlejemu da se zajedno sa Mudracima poklonimo Caru mira. Krenimo, draga braćo i sestre, polako na put ka Gospodu.
Amin