Sveti apostoli, pisci svetih jevanđelja su u svojim knjigama zabilježili više priča koje je Gospod Hristos besjedio svojim učenicima i okupljenom narodu. U njima se On često vraća pitanju odnosa vjernika koji su uvjereni u svoju pravednost prema onima koje su smatrali nepravednim.
Ova tema je veoma važna i aktuelna za svakog čovjeka bez obzira u kom vremenu živio jer se tiče njegove lične duhovne borbe za sopstveno spasenje.
I evo, upravo sada sam upotrebio sintagmu sopstveno spasenje. Koristeći ovaj ili slične izraze mi hrišćani nesvjesno pokazujemo da spasenje shvatamo na jedan veoma problematičan način.
Ima nečeg duboko sebičnog i tamnog u želji da se samo mi spasemo. Čak i ako se ona odnosi na naše najbliže, djecu, suprugu, supruga, prijatelje, mi ovom željom pokazujemo da smo i dalje robovi svojih sopstvenih iluzija i lažnih predstava o duhovnosti, vjeri, i uopšte životu.
Tragikomično izgledaju naši pokušaji da napravimo neku vrstu dogovora sa Bogom. Kao da trgujemo sa njim, pa često pokušavamo nekim umišljenim garancijama da utvrdimo pazar. Vjerujemo da ćemo ako ispunjavamo propisane zapovjesti, ako slijepo slijedimo pravila, ako neumoljivo i strogo slijedimo slovo Zakona vrijedno zaraditi sebi spasenje.
Oci Crkve su nazivali ovaj poremećeni odnos čovjeka prema Bogu odnosom najamnika prema gospodaru. Ovdje najamnik uspostavlja čist poslovni odnos prema svome pretpostavljenom koji je definisan jasnim pravilima, pravima i obavezama. U osnovi se radi o jednoj opasnoj duhovnoj samoobmani, zamci prelesti u koju upadamo onog trenutka kada pomislimo i, još gore, povjerujemo u to da smo svojim trudom, podvigom stekli pravo da sudimo drugime.
Ovo zastranjeno stanje duha je bila tema prošlonedjeljne Priče o Mitaru (cariniku) i fariseju a srećemo je i u današnjoj priči o Bludnom sinu.
Odbjegli, zalutali iliti zabludnjeli sin se pokajnički vraća u očev dom posle gorkog poznanja da u zemlji dalekoj nema života. Otac njegov ga sa radošću i ljubavlju prihvata nazad. Ali šta radi stariji sin? On slavlje i očevu radost zbog povratka njegovog brata doživljava kao lični poraz i kao prema njemu načinjenu nepravdu. U ljutnji on ocu zamjera da mu uprkos njegovoj vjernosti i revnosti nikada nije pričnio ni blizu tako veliko slavlje. Otac odovara potresno iskrenim riječima: Čedo, ti si svagda sa mnom, i sve moje jeste tvoje. Trebalo je razveseliti se i obradovati, jer ovaj brat tvoj mrtav bješe, i oživje; i izgubljen bješe, i nađe se. (Lk 15, 31-32)
Potresne su ove riječi zato što veoma jasno pokazuju svu tragiku zablude u kojoj se nalazio stariji sin. Iako je proveo cijeli svoj život služeći vjerno oca, slušajući njegove zapovjesti, pazeći na njegovo imanje on nije prepoznao da je najveća nagrada i blagoslov koju može jedan sin da dobije je da bude u blizini svoga oca, i da sve ono što je očevo bude zaista i njegovo.
Iznenada u ovoj priči otkrivamo da su oba očeva sina bila zalutala (zabludnjela). Jedan je poveden sopstvenim željama odlutao u zamku nezasitih strasti a drugi je postao rob sopstvene samoobmane i poremećenog najamničkog odnosa koji je razvio prema ocu. Tužno je i poražavajuće vidjeti da jednom bratu povratak drgugog brata u njegov život znači pakao. Nedostatak ljubavi je nepremostiva prepreka na putu spasenja.
Priča o bludnom sinu ima otvoren kraj. Mi ne znamo šta se na kraju dešava sa starijim sinom, da li će i on uspjeti da se pokaje, da oživi iz duhovne smrti, da bude nađen.
Crkva nam ovu priču priča svake godine pred početak Velikog posta da nas podsjeti na to koji je jedini istiniti put ka Životu, ka spasenju. Da bi zaista krenuli putem spasenja, nepohodno je da učinimo prvi veliki korak, prvi podvig – a to je da budemo iskreni prema sebi. A da bi bili iskreni, prvo moramo da se odupremo zamci površnosti i krenemo u tamne predjele naše duše ne bi li se hrabro suočili sa onim što se tamo krije. A sve to činimo da bi kroz tajnu pokajanja postepeno počeli da učimo da volimo.
Kroz ljubav stičemo čudesni dar poznanja istine da je svaki čovjek moj bližnji, moj brat ili sestra, da je njegovo spasenje moje spasenje i moje spasenje njegovo. Draga braćo i sestre, neka ovaj zajednički put povratka ka Ocu našem nebeskom započne sa nadom da će poput oca iz današnje priče i On kada nas ugleda potrčati da nas zagrli i poljubi. Amin.