MINHEN, NOVOSTI

Besjeda sveštenika Dragiše Jerkića – Praznik Svetoga Save – Minhen

Od samih svojih početaka hrišćanstvo je bila vjera koja se svijetu otkrivala kroz misiju i propovjed. Gospod Isus Hristos dolazi među narod, posjećuje gradove, sela, trgove, sinagoge, banje ali i privatne kuće otkrivajući narodu riječ istine o tome da se primaklo Carstvo nebesko.

Na kraju svoga krsnovaskrsnog puta, Gospod daje svojim učenicima i apostolima vlast na nebu i na zemlji i zapovjeda im da krenu u svijet riječima: Idite, dakle, i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca, Sina i Svetoga Duha. (Mt 28, 18-19).

I to apostoli i čine – odlaze u svijet i šireći vjeru među narodima u Onoga koga su očima svojim gledali, ušima svojim slušali, stopama svojim slijedili i svim srcem svojim voljeli.

Kasnije, kroz vijekove, u raznim krajevima svijeta Bog priziva različite ljude dajući im istu vlast i službu da uče narode. Bili su to ličnosti različitog društvenog i socijalnog porijekla, negdje prosti seljaci, a negdje plemićkog roda, vojnici, filosofi, vladari, muškarci, žene. Svima njima se Bog obraća na tajanstven i lični način i poziva ih da postanu so zemlji i narodu iz kog potiču.

I zaista oni to i postaju. Njihovim radom, podvigom i trudom, sadejstvom Duha Svetoga, cijeli narodi postaju udovi Crkve, dio spasonosne zajednice Boga i čovjeka, prosvjećeni poznanjem Istine da je Bog Hristos sa nama u sve dane do svršetka svijeta. (Mt 28,19)

Jednog takvog prosvetitelja slavimo danas. Slavimo čovjeka koji je u jednom trenutku života svojom slobodnom voljom prihvatio priziv Duha Svetoga i okrenuo se Onome koji ga je pozvao sebi. Mladi princ, tražeći više od zemaljskog sjaja i vlasti, preumljenjem otkriva vrata koja vode ka spasenju – otkriva Hrista. (Jn 10,9)

I u ovom ličnom susretu se dešava čudo preobraženja čovjeka poznanjem Istine o Bogu koji poslao Sina Svoga u svijet da bi da pronađe i privede sebi izgubljene ovce.

Ovo je bio odlučujući momenat u životu Rastka Nemanjića. Jer, da se on tada svojom slobodom nije odazvao na poziv Hristov, da nije našao u sebi snage i hrabrosti da se odupre očekivanjima njegove porodice i planovima koji su za njega imali, njegova uloga u istoriji spasenja svijeta i mjesto u istoriji našeg naroda i Pravoslavlja bi bila drugačija.

Mladi princ se odriče porodice i svog naroda, odlazi u tuđinu zarad ličnog spasenja da bi tamo u ljubavi otkrio da je za njega Hristos pripremio drugačiji put – On mu povjerava apostolsku službu misije i šalje ga među svoj narod da ga krsti u ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Jer i druge ovce imam koje nisu iz ovoga tora, i te mi valja privesti, u čuće glas moj i biće jedno stado i jedan pastir. (Jn 9,16)

Put prosvjećenja jednog naroda je krenuo od jednog ličnog preobražaja. Rastko postaje Sava i počinje svoju službu i misiju među Srbima čineći ih narodom hrišćanskim.

I ovo naznačenje je utkano u ono što nazivamo identitetom našeg naroda. Naša kultura, jezik, istorija su oplemenjeni prisustvom Duha Svetog koji svakog od nas ponaosob, priziva u zajednicu sa Ocem Nebeskom. Istorija nas podsjeća da se nismo uvijek odazivali na Njegov poziv ali svako od nas ima šansu za to. Zato nam je i darovao život, zbog toga smo i kršteni vodom i duhom.

Neka nas Sveti naš otac Sava molitveno prati na putu spasenja, koji nam je svojim djelom još prije mnogo vijekova pokazao, ne bili došli do prosvećenja i spoznanja istine o tome da jedino u zajednici Duha Svetog, blagodaću Gospoda našega Isusa Hrista i ljubavlju Boga Oca možemo da postanemo narod Božiji.

Amin