Sveti Apostol Petar, kako danas čusmo, poziva hrišćane da se postaraju da još više svoje prizvanje i izbor ustvrde, jer čineći ovo neće pogriješiti nikad; jer će im se tako izobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista. (2 Pet 1, 10-11).
Sveti Apostol dakle polazi od toga da svakog čovjeka Bog priziva, tj. poziva sebi. On u samo naše biće utiskava tajanstveni odsjaj svoga postojanja kojim je obasjan naš cijeli život.
Sve ono što nas čini ljudskim bićima – um, razum, osjećanja, sposobnost da stvaramo i volimo jesu zraci te tajanstvene i životvorne svjetlosti koja prebiva u dubinama našeg postojanja i to nas čini jedninstvenim i neponovljivim ličnostima, ikonama Božijim. Zahvaljujući odsjaju tog božanskog sjaja u nama mi i imamo život.
A život je jedna veličanstvena i neiskaziva tajna koju smo pozvani da odgonetamo naš cijeli vijek. Svaki proživljeni trenutak, svaki osmjeh, usklik, poj, svaka suza, svaki zagrljaj, poljubac su izraz susreta svijetova – našeg unutrašnjeg sa ovim spoljašnjim. Od prvog trena našeg postojanja smo pozvani da dijelimo jedni sa drugima bogatstvo i ljepotu tvorevine koju je Bog stvorio. Zbog toga smo i prizvani iz nepostojanja u postojanje.
To je život, draga braćo i sestre, prelijepi dar koga, čini mi se, tako olako shvatamo i besciljno traćimo.
Da bi dosegli ispunjenje onoga zbog čega smo prizvani, zbog čega postojimo, potrebno je dakle da učinmo izbor. Ali izbor nije puko biranje nečega što nam se više o onoga što nam se manje sviđa, nego ovim izrazom se opisuje čovjekova sposobnost da ostvari svoju jedinstvenost i neponovljivost. I to se zove sloboda.
Sloboda je istinska iskra božanskog u nama. Slobodom smo osposobljeni za otvaranje našeg srca drugome, da dijelimo sve darove što nosimo u sebi sa drugima, sa bližnjima, sa Bogom. Kroz slobodu smo kadri da vjerujemo i volimo.
Jedino slobodom možemo da odgovorimo na poziv Božiji, na Njegov priziv i time dozvolimo blagodati Duha Svetog da obasja naše postojanje. Slobodom mi postajemo hrišćani. Prepoznavajući Hristov poziv mi slobodno pristupamo krštenju vodom i Duhom postajući dio zajednice svetih.
Mi smo krštenjem, draga braćo i sestre, ne samo ispovjedili našu vjeru u Hrista Boga, Spasitelja, nego smo ujedno izabrali uski put pokajanja, borbe sa svim našim slabostima i strastima.
Kada jednom okusimo vodu sa zdenca vode žive i osjetimo prisustvo blagodati Božije u našem životu, mi više ne možemo mirno i nijemo da gledamo kako ovaj svijet i mi u njemu obitavamo u grijehu, patnji i smrti. U ovom konačnom životu smo objasani iskrom vječnosti i poslije tog poznanja, nema nam povratka nazad.
Zato nas apostol Petar poziva, kako pročitasmo danas, da utvdimo naš izbor, našu odluku da budemo hrišćani, da budemo dio zajednice svetih, da budemo Crkva, jer nam se u njoj otvara vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista. (2. Pet 1, 11)
I to jeste osnovna jevanđeljska istina koju Crkva u sebi čuva, istina o dolasku Sina Božijeg među nas da pomiri čovjeka i svijet sa Bogom. Sveti apostol napominje da on i ostali apostoli ne objaviše silu i dolazak Gospoda našega Isusa Hrista sljedujući izmišljenim bajkama, nego da su sami bili očevici veličanstva njegova. (2. Pet 1, 11)
Hristos otkriva istinu da je On Sin Božiji lično i tajno trojici učenika, Petru, Jovanu i Jakovu na gori Tavor. Sveti Jevanđelista Matej opisuje ovaj čudesni događaj riječima: I preobrazi se pred njima, i zasija se lice njegovo kao sunce, a haljine njegove postadoše bijele kao svjetlost. I gle, javiše im se Mojsej i Ilija koji s njim govorahu […] Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih, i gle, glas iz oblaka koji govori: Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji; njega slušajte. (Mt 17,2-5)
Upravo ovo iskustvo je otkrivanje onoga, što apostol Petar naziva vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista. To Carstvo je, kako čusmo, carstvo svjetlosti, zajednice svih svetih (poput Mojsija i Ilije) u ljubavi Boga Oca.
Ali ova najveća istina ostaje tajna i Hristos zapovjeda apostolima da nikom ne kazuju šta su vidjeli dok Sin Čovječiji iz mrtvih ne vaskrsne. (Mt 17,9) Tek Hristovim vaskrsenjem se otkriva punoća djela spasenja svijeta.
Današnji praznik nas podsjeća da je svaki čovjek od prvog trena svoga postojanja, poput ove trojice apostola pozvan da bude pričasnik Tavorske svjetlosti. Ali da bi došli do Carstva nebeskog prvo treba da prođemo trnovit put podviga, stradanja i vaskrsenja. To je put preobraženja naše pale i smrtonosne prirode u svjetlonostnu stvarnost gledanja Hrista licem k licu.
Znamo svi, draga braćo i sestre, da taj put nije lak. Nije lako boriti se protiv sopstvenih slabosti, strasti, želja. Nije lako suzbiti sebičnost, zavist, mržnju. Nije lako iznova i ponovo kušati gorko iskustvo poraza. Nije lako oprostiti, pokloniti drugom povjerenje. Ali vjera u to da je Hristos uz nas daje snagu i budi nadu da će On i nama, kada posustanemo i kada pomislimo da ne možemo dalje, reći ustanite i ne bojte se. (Mt 17,7)
Ta vjera je, kako kazuje sv. Petar, naš svjetionik koji svijetli u tamnom mjestu, dokle Dan ne osvane i Danica se ne rodi u srcima vašim. (2 Pet 1,19)
Davaoče Svjetlosti, slava Tebi!
Amin.