BESJEDA U TREĆU NEDJELjU POSTA, KRSTOPOKLONU
- mart 2023.
Hodimo, draga braćo i sestre, evo već treću nedjelju velikoposnim putem. Kroz sveta bogosluženja, duhovne himne, čitanja iz Svetog pisma Starog i Novog zavjeta, poukama Otaca nas Crkva uči šta je sadržaj i smisao Velikog posta, kakvu nam to on pomoć nudi.
Sveto predanje Crkve je zabilježeno i sačuvano svjedočanstvo spasonosnog susreta čovjeka sa Bogom u vremenu i istoriji. Ono nas poučava da je put spasenja ustvari put truda, ličnog napora i podviga koji svaki čovjek treba slobodno da prinese Bogu.
I upravo su trud i podvig teme kojima se intenzivno bavimo u ovom blagoslovenom periodu crkvene godine. Veliki post je prožet njima.
Crkva poziva svakog od nas na buđenje, na djelo, na stvaralaštvo. Podsjeća nas protiv čega i za šta treba da se borimo, za šta da živimo. Uči nas da smo svi mi bića stvorena i konačna, da smo od praha i da ćemo u taj prah ponovo otići. Ali takođe nam kazuje da smo stvoreni sa razlogom, da naše postojanje ima smisao.
Bog, kako nas Sveto pismo uči, na kraju stvaranja svijeta, stvara čovjeka kao krunu svekolike tvorevine: „…i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa“. (1. Ms 2,7) Mi u Pismu takođe saznajemo da Bog čovjeka stvara po obličju svojem (1. Ms 1,27).
Bog čovjeku daruje nerpocjenjivi dar života sa ciljem da on u sebi otkrije tajnu bogolikog postojanja. On nas čini razumnim bićima koja su kadra da svojim umom dosegnu tajne kosmosa i svojim duhom stvaralački izraze iskustvo slobode koju u sebi nose.
Sveto pismo i Predanje nam otkrivaju da je čovjek sposoban da ljubavlju i stvaralaštvom oplemeni svijet i da ga kao takvog prinese svome Tvorcu na dar.
Međutim, mi takođe u Svetom pismu saznajemo kako već prvi ljudi gube dato im dostojanstvo, da dolazi do pada čovjekovog i njegovog otuđenja od Boga.
Udaljavajući se od Boga, čovjek se udaljava od izvorišta života otkrivajući time granice sopstvenog postojanja. Otkriva svoju konačnost, nestalnost, smrtnost. Adam i Eva, i svaka druga ličnost u istoriji čovječanstva je morala da se suoči sa istim, strašnim poznanjem da smo bez Boga sami i goli, nezaštićeni i prepušteni stihijama i silama ovog svijeta. Da pored dobrog, postoji i zlo. A to poznanje rađa iskonski strah od nestanka i smrti. Mi cijelim našim bićem osjećamo propadljivost koju u sebi nosimo.
Gospod Hristos nam svojim dolaskom otkriva volju Oca nebeskog koji želi da se svi ljudi spasu. Otkriva da je put spasenja koji nam Jevanđelje pokazuje put suočavanja sa svime pokvarenim, propadljivim i nestalnim u nama. „Ko hoće za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide.“ (Mk 8, 34)
Kada nas Gospod poziva da se odreknemo sebe, to ne znači da on želi da se odreknemo svoje slobode i poništimo svoju ličnost. ON nas zapravo poziva da se odreknemo svega onoga što nam daje lažni identitet, sigurnost i dostojanstvo. Što nam daje iluziju da nam je ovaj život, kakav takav je, dovoljan.
Svako ko želi da bude iskren prema sebi, priznaće da je život koji ima daleko od savršenog. Možemo da budemo zdravi, srećni, uspješni u tome što radimo, da se osjećamo ispunjeno i voljeno, ali sve to već sledećeg trenutka može da nestane i prođe. Toga smo u dubini našeg bića svjesni i to nas plaši.
To nas nagoni na grčevitu borbu za svoj posjed, svoj status, svoj imetak, za sve ono što mislimo da nam daje smisao, sigurnost i identitet. Ali tu se ne zaustavljamo, želimo još više, hoćemo da zadobijemo sav svijet (Mk 8,36) ne primjećujući da time postepeno, ali siguno, dušu svoju gubimo.
Gospod nas poziva da se probudimo i ustanemo. Da se, uprkos strahu, suočimo sami sa sobom. Da se istinski zapitamo koliko smo iskreni, pošteni, saosjećajni, milosrdni, slobodni. Da li smo uopšte sposobni da volimo.
To znači, draga braćo i sestre, ponijeti krst svoj i krenuti za Hristom. Preuzeti odgovornost za život koji nam je dat, krenuti u borbu protiv strasti koje nas robe, pustiti da umre laž, sujeta, mržnja i svaka druga bolest duha u nama ne bi li time pripremili naše srce da se u njega useli ljubav Božija.
Jer tek kada naučimo da volimo, počećemo da spoznajemo svijet na bogolik način. Počeće da nam se otkriva tajna njegovog postojanja.
Ne bojte se, nismo sami. Hristos nas na našem krsnonosnom putu prati i vodi ka Vaskrsenju. Amin.