Danas se okončava pedesetodnevni bogoslužbeni period kojim Crkva povezuje dva velika praznika: Vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista i Silazak Duha Svetog na apostole.
Ovom centralnom prazničnom periodu crkvene godine je prethodio Veliki post.
Možemo da kažemo da smo poslednja tri mjeseca proveli na jednom zajedničkom duhovnom putovanju, na kome je svako od nas lično ali u zajednici Crkve ispitivao i nanovo otkrivao istinu o najvažnijim događajima iz istorije spasenja svijeta.
U Velikom postu smo iznova promišljali osnovne hrišćanske istine koje nas Crkva uči o Bogu, svijetu i čovjeku. Podsjetili smo se da Bog stvara svijet, sva živa bića i čovjeka iz svoje beskrajne ljubavi i to sa jednim ciljem – da cjelokupna tvorevina uđe u životodavnu zajednicu sa svojim Tvorcem. Jednom rječju, da uđe u vječnost.
Istovremeno nas je Crkva u ove dane podsjećala da je naše postojanje, sve ono što doživljavamo i nazivamo životom, konačno i prekriveno sjenkom stradanja i smrti. Hrišćansko učenje nam kroz Sveto Pismo i Predanje otkriva da bez pomoći Božije čovjek nije u stanju da ostvari konačni cilj svog postojanja.
Dalje saznajemo razlog tajanstvenog božanskog otkrivenja u vremenu i prostoru. Ne samo da je Bog, kako nas Sveto Pismo poučava, u toku istorije na razne načine djelovao (intervenisao) u istoriji čovječanstva, nego je u čudesnim događaju ovaploćenja Sina svoga na jedan neobjašnjiv način postao dio nas i našeg svijeta.
Ličnost Gospoda Isusa Hrista postaje centralna tačka istorije svijeta i čovječanstva ujedno bivajući središtem života svakog od nas. Smisao svih događaja kojih se sjećamo u danima Strasne sedmice – patnje, poniženja, izdaje, suđenja, stradanja, raspeća i smrti Hristove – se otkriva u Tajni Vaskrsenja. U radosnoj i živonosnoj svjetlosti Vaskrsenja otkriva se smisao stvaranja i postojanja cjelokupne tvorevine.
Kroz Hristovo vaskrsenje i iscjeljujuće dejstvo sile Duha Svetog se iznova obnavlja savez između Boga i čovjeka. I upravo to proslavljamo na Praznik Duhova – obnovljenje, takoreći novouspostavljenje životvornog odnosa Boga i čovjeka.
Na Duhove proslavljamo pobjedu života nad smrću, ljubavi nad mržnjom, nade nad očajanjem. Djela apostolska opisuju jedan čudestan događaj – kada se na apostole spušta Duh Sveti u obliku plamenih jezika učenici Hristovi počinju da govore razne jezike. Ljudi koji su tih dana pristigli iz raznih krajeva tada poznatog svijeta u Jerusalim su u čudu i nevjerici slušali kako neki neugledni Judeji pričaju njihovim jezikom.
I ne znajući bili su svjedoci događaja koji jeste istinski djelo sile Duha Svetog, djelo preobražaja, djelo ujedinjenja čovjeka sa Bogom. Silaskom Duha Svetog na apostole Bog otkriva čovjeku i svijetu svoju volju i plan koji je namjenio ljudskom rodu i cijeloj tvorevini. Duh Sveti otkriva da je On Duh ljubavi i slobode, da Bog ne želi da ukine različitost, da uniformiše ljude nego da svako ljudsko biće, svaki čovjek ostvari svoje talente i darove.
Prisustvom i djelom Duha Svetog se ne ukida jezičko, kulturno, društveno, nacionalno nasleđe ljudi, nego sve to biva prihvaćeno u tajanstvenu zajednicu sa Bogom i time preobraženo. U zajednici Duha Svetog različitost prestaje da bude razlika, nego zajedničko bogastvo koje djelimo jedni sa drugima u slobodi i ljubavi.
Prisutni ljudi toga dana u Jerusalimu su mogli da razumiju jedni druge jer su u ljubavi i ljubavlju Božijom međusobno opštili (komunicirali), pošto su postali zajedničari, pričasnici, jedne Nebeske zajednice.
Njihovi životi su bili osvećeni blagodatnim prisustvom Duha Svetog. I to jeste suština onoga što nazivamo svetost – otkrivanje Boga čovjeku i čovjekovo prihvatanje božanskog prisustva u svoje postojanje.
Čovjek, svaka ljudska ličnost je pozvana da saučestvuje u djelu osvećenja i preobraženja tvorevine. I to jeste smisao i cilj našeg života, našeg postojanja.
Zato Crkva danas, prve nedjelje posle Duhova slaveći Sve Svete podsjeća svoje vjerne na sve one muškarce i žene, stare i mlade, bogate i siromašne, obrazovane i neobrazovane, koji su u trenucima svojih života osjetili životvorno prisustvo Duha Svetog i koji su ga prihvatili u svoje srce.
Ti ljudi, te svete ličnosti su svjedoci blagodatne i preobražavajuće sile zajednice čovjeka sa Bogom. U Duhu čovjek otrkriva tajnu slobode i istine, otkriva da je život i sve što smo u njemu stekli i dobili – zdravlje, ljubav, materijalni i nematerijalni imetak, porodica – dar Božiji. I svi ovi darovi postaju živnosni i osvećeni našim odgovorom na ljubav Hristovu.
No ovaj put, put preobražaja i osvećenja nije lak. To je put krsta, put pokajanja na kome se preispituje svaka vrijednost i odnos koju u sebi nosimo, djeli žito od kukolja, dobro od lošeg, vrlina od strasti, ljubav od mržnje. Jeste to težak put ali ne i nemoguć. Naši sveti nam svjedoče da je, ako zaista povjerujemo i prihvatimo Hrista u naš život, ako priznamo da je zaista Sin Božiji, da će i On priznati nas pred Ocem svojim koji je na Nebesima. (Mt 10,32)
Neka, draga braćo i sestre, Duh Sveti bude naš tihi saputnik i nenametljivi Prosvjetitelj koji nas blagodaću svojom vodi ka poznanju Istine i neka nam je svima blagosloven početak posta.
Amin.