U nedjelju, 28. aprila 2024. godine na praznik Ulaska Gospoda našeg Isusa Hrista u Jerusalim, služena je Sveta arhijerejska Liturgija u Sabornom hramu Svetoga Save u Berlinu. Bogosluženjem je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije uz sasluženje sveštenstva, sveštenođakonstva i vjernog naroda. Na radost svih sabranih u sveštenički čin rukom Episkopa Grigorija uzveden je đakon Predrag Janković iz Berlina. Na kraju bogosluženja vjernom narodu besjedom na temu praznika obratio se teolog i sveštenik dr Vukašin Milićević.
Jevanđeoska besjeda Vladike Grigorija:
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Evo nas, u blagoslovenom i čudesnom prazniku Ulaska Gospoda našega Isusa Hrista u Jerusalim. Toga dana, kao što nam kazuje Sveto Jevanđelje koje smo upravo pročitali, bio je praznik, te se mnogo ljudi okupilo. A nekoliko dana prije pročulo se za veliko čudo koje je Gospod načinio među ljudima, vaskrsenje Lazarevo u Vitaniji. Imao sam taj blagoslov da sa svojim duhovnim ocem i prijateljima da iz Jerusalima posjetim Vitaniju, što nije daleko. U današnjim razmjerama sve događaje mogli bismo smjestiti na teritoriju jednog prosječnog grada, tako da je bilo sasvim razumljivo da su svi brzo čuli kako je Gospod vaskrsao svoga prijatelja Lazara. Braćo i sestre, svemu ovome o čemu govori ovaj praznik, za mene lično u ovom trenutku najveličanstveniji momenat, osim onoga kada Mu jedna učenica pere noge i glavu svetim mirom. Mirom su se pomazivali sveštenici i carevi, ali Hristos kaže kako je to bilo učinjeno za dan Njegovog pogreba. Šta pokazuje da je On car i sveštenik? Kakav car, braćo i sestre? Takav car koji nema vojske a koga se boje drugi carevi i zavide mu. Takav car, koji nikada nikoga nije povrijedio ali mnoge je iscijelio. A kakav sveštenik? Onaj sveštenik koji je samo služio i koji ni od koga nije tražio da mu služi. Sva ta Njegova služba vrhuni u Njegovom dobrovoljnom idenju na stradanje. A to idenje na stradanja započinje slavnim i čudesnim ulaskom u Jerusalim. I On, kako danas otpjevasmo u jednoj pjesmi, Koji sjedi na prestolu nebeskom, nije uzeo konja i konjanike, niti vojnike nego je za Njim i sa Njim išao običan narod. On je bio kao jedan od njih, kao jedan od nas. Kako je prorok Zaharija nekoliko vijekova prije, prorokovao da će ući car na magaretu u Jerusalim, i kaže ne boj se, kćeri Sionova, kaže ne bojte se, vi koji u Njega vjerujete, doći će car. A narod, vidjevši Ga kako ulazi sav u smirenju i Svojoj dobroti, počeo je da skida svoje haljine i da prostire na put kojim On ide i bacahu palmove grančice i cvijeće na put kojim je On išao. Pjevali su svi osana na visinama, blagosloven Koji dolazi u ime Gospodnje. Braćo i sestre, evo, do dana današnjega mi hrišćani slavimo ovaj praznik. Dobro bi bilo da se ovoga dana podjsetimo na to čudesno smirenje našega Boga i Spasitelja, Boga kroz Koga je i Kojim je i Koji je sve stvorio, uključujući i nas i sve oko nas. Boga Koji je radi nas i radi našega spasenja postao čovjek. Boga Koji čini sve da mi živi budemo. Boga Koji nas priziva u svoje carstvo. Boga Koji nas vaskrsava kao Svoga prijatelja Lazara, zovući svakoga od nas po imenu. Boga Koji nas voli, Koji nas tako voli da nam daje Sebe, da nam daje sve i ne traži od nas puno. Ali to što od nas traži je veoma važno! On traži da volimo jedan drugoga. Nama se to ponekad čini teškim zadatkom, čini nam se nemogućim. Braćo i sestre, mi drugoga zadatka na ovoj zemlji nemamo. Da volimo Boga i da volimo jedan drugoga. To je naš zadatak, to je naša služba. Za tu službu potrebni su nam mnogi uslovi i preduslovi. Jedan od tih uslova je upravo ovo što danas učimo od Njega. Smirenje! Šta znači smirenje, braćo i sestre? To znači smirite se pred onim drugim, pred bližnjim, ne uznositi se, ne postavljati se iznad njega. Jer gle, On Koji je širi od nebesa, Koji je stvorio nebo i zemlju, On se tu ponižava i smirava i uči nas šta traba da činimo. Svako od nas, braćo i sestre, hoće da kaže onome drugome ja sam glavni, muž ženi, žena mužu, mladić djevojci, djevojka mladiću, prijatelj prijatelju. Ne treba tako! Treba da kaže ti si bolji od mene, ti si pametniji od mene. Kada tako postavite stvari onda lakše da se širi ljubav među vama, onda neće više biti toga oklopa koji spriječava da volimo i da nas vole. Ako se nad bilo kim nadnesemo i kažemo ja sam ti nadređen, on će onda da se brani. Zato je Gospod, ponavljam, Gospod, Stvoritelj i Spasitelj, svakim Svojim činom govorio neka, ostavi to. Oni Ga hapse, čine Mu zlodjela, kao što ćemo vidjeti u nedjelji koja dolazi, i pljuju, i šamaraju, i raspinju. On, kao nikada niko prije Njega i nikada niko poslije Njega, tako uzvišeno i veličanstveno govorio oprosti im Oče, jer ne znaju šta rade. Eto, braćo i sestre, šta danas slavimo u ovaj dan i šta ćemo slaviti ovih dana tokom nedjelje koja dolazi. A i još važnije, Koga ćemo slaviti? Takvoga Boga imamo i kada se Njegovim imenom hrišćani nazivamo onda je važno da se u našem životu vidi da tako i živimo i da jedni druge poštujemo i da jedni drugima put činimo. Danas, braćo i sestre, u ovome čudesnome danu, imamo stostruku radost. Jedan mladić, koji je odrastao u ovoj crkvi, zajedno sa vama, sa svojim roditeljima, sa svojim sestrama, sa vama braćo i sestre, uzrastao je da postane sveštenik i služitelj u olataru Božijem. On je već dvije godine ovdje đakon. Trudi se, dobar je čovjek, pošten je čovjek, drag je čovjek, vjeran je i iskren sluga Hristov i hoće da Mu služi. Mi ćemo se svi moliti Bogu da on bude dobar sveštenik i da ide na svoju službu u jedan ne tako veliki grad koje se zove Vupertal, u kome ima mnogo naših ljudi, hram sa parohijskim domom. Najvažnije je da na pravi način služimo našem narodu. Uskoro, poslije velikog vhoda na ovom bogosluženju, biće njegovo rukopoloženje u čin sveštenika. Treba svi da se otvorenog srca i duše molimo za njega, njegovu suprugu i ćerkicu Juniju. Takođe, braćo i sestre, među nama je jedan sveštenik, jedan učitelj, jedan od najboljih teologa iz Srbije među pravoslavnima, otac Vukašin. Došao je kod nas u posjetu kao prijatelj kod svojih prijatelja, pa smo ga zamolili da na kraju službe kaže nekoliko riječi. Nakon besjede oca Vukašina blagoslovićemo vrbice i zatim idemo u našu trpezariju da se poslužimo povodom rukopoloženja oca našeg Predraga.
