EPISKOP GRIGORIJE, NOVOSTI

Besjeda Vladike Grigorija na Ilindan u manastiru Tvrdošu: Kazna kao milost Božija

Draga braćo i sestre, danas na praznik velikog i strašnog proroka Ilije pokušaću da vama i sebi približim i pojasnim dva veoma važna pojma, sa kojima se svako od nas u životu susreće. Sigurno se pitate koji su to pojmovi?! To su kazna i milost. Niko nije proživio ovozemaljski život a da nije spoznao u sebi osjećaj krivice i iskusio neki vid kazne. 

U ono vrijeme, Bog je rukom Svetoga proroka Ilije kaznio mnoštvo lažnih sveštenika. U tom istom vremenu prorok Ilija izlio je, na veličanstven način, milost na udovicu u Sarepti Sidonskoj.

Da li ste se ikada pitali da li je kazna samo kazna ili kazna može biti i projava milosti?!

Da, kazna može biti projava milosti, a ne samo kazna. O tome svjedoči i jedan događaj koji se ovih dana dogodio jednom bogatom čovjeku u Njemačkoj. Taj čovjek ima divnu porodicu, suprugu i četvoro djece. Prije nekoliko dana, u podrumu svoje velike i raskošne kuće, zajedno sa svojom djecom, naduvavao je nekakve dušeke. Prilikom tog posla nesmotreno se posijekao nakon čega je osjećao konstantan bol u jednoj ruci i jednoj nozi. Kao bogat, taj čovjek imao je svog privatnog ljekara te istoga dana otišao kod njega na pregled. Ljekar mu je rekao kako to nije ništa strašno i da ne treba da brine zbog površinske povrede koja će uskoro proći. Međutim, bol nije prestao. Sutradan, on je ponovo pozvao svog ljekara i dobio isti odgovor, da će bol proći i da nema potrebe za brigom i ponovnim pregledom. Trećeg dana, pošto se ništa nije promjenilo, čovjek je opet pozvao ljekara. Ljekar mu je rekao da, ako se bol nastavi, sutra dođe na pregled. No, on nije otišao sutra na pregled, jer mu je istog dana pozlilo i hitno je bio prebačen u bolnicu. U bolnici su ustanovili da je zaražen opasnom bakterijom koju prenose miševi i da je životno ugrožen, te da jedino može preživjeti ukoliko mu odmah amputiraju i ruke i noge. Operacija je hitno izvedena i on je preživio. 

Jedan moj prijatelj, koji je poznati novinar, radio je reportažu o njemu i njegovom slučaju. Tom prilikom, moj prijatelj mu je rekao: ,,Čovječe, ti si poput Jova, sve si imao i sve si izgubio”, na šta mu je ovaj rekao: ,,Nisam ništa izgubio, imam svoju djecu, svoju porodicu, svoj dom, ali jedino što me muči je to da ne mogu da oprostim ovom ljekaru koga sam veoma dobro plaćao, a on je bio tako nepažljiv”.

Vidite, draga braćo i sestre, prvo što bi pomislili za ovog čoveka jeste da je to sve strašno i da je on kažnjen, te da ima prava da bude ogorčen i ljut do najdubljih prostora svoga bića, ali nije tako. On je blagodaran što mu je Bog poštedio život, i što ima porodicu i dom. 

Čemu bi, dakle, danas na praznik strašnog i slavnoga proroka Ilije, trebalo da se naučimo? Prvenstvo tome da je i u kazni projavljena milost i da nas Bog miluje na najčudesnije načine, tako da se milost i blagodat izlivaju i tamo gdje je najstrašnije, tamo gdje i  roditelji izgube djecu, što je svakako primjer strašniji od pomenute priče. Milost i blagodat na najneobjašnjivije i najčudesnije načine nađe put tamo gdje na prvi pogled za to nema nikakve šanse.

Poruka današnjeg praznika je takođe da budemo pažljivi jedni prema drugima, počev od toga kada stojimo u crkvi, da pazimo da li smo previše prostora zauzeli pa da neko iza nas stoje van hrama ili ne može da uđe. Da pazimo i na one iza i na ove ispred ali osobito na one koji su iza nas. I neka bi Gospod, molitvama Svetog proroka Ilije, na nas izlio svoju milost, kao nekada na udovicu i njenog sina u Sarepti Sidonskoj! Amin!