Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije održao je besjedu na praznik Bogojavljenja, 19. januara 2024. godine u Sabornom hramu Svetoga Save u Berlinu.
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, na Božić smo govorili o tome kako je Gospod sišao među nas ljude i postao jedan od nas i kako je tim pokazao neizmjerno smirenje, jer čovjeku je lakše da ide ka gore, na više, da ide ka boljem od sebe. Vrlo često mi ljudi na sve one koji su na neki način slabiji ne obraćamo dovoljno pažnje. Sve što čini naš Gospod treba da bude obrazac i pouka za nas. Jedan od najvećih problema, ili bolje reći obmana, u kome žive ljudi u ovome svijetu, tim prije mi koji živimo u dijaspori, jeste da se problemom smatra to što smo drugačiji i različiti od drugih. Međutim, Gospod nam pokazuje da različitost nije problem i da je različitost dobra i on svakog čovjeka stvara različitim u odnosu na drugoga čovjeka. Svaki od nas je različit. Ali, mi smo pozvani da budemo jedno, da živimo zajedno poštujući tu našu različitost. Pogledajte, jedna od najljepših scena u Bibliji, tačnije u Novom zavjetu, kako Bog, Koji je po prirodi sasvim različit od čovjeka, silazi i uzima na sebe drugu, čovječansku prirodu i postaje jedan od nas a ne prestajući pri tome da bude Bog. To Mu omogućava Njegovo neprestano prebivanje u ličnosnoj zajednici Tri Lica, Oca, Sina i Svetoga Duha. On hoće da i mi budemo ličnosti. Na samom početku Novog zavjeta to nam Gospod pokazuje kroz ličnost Jovana Krstitelja. Kao što za njega kažu crkveni pjesnici i bogonadahnuti Oci najveći rođeni od žene. Jovan Krstitelj je upravo čovjek koji se ne plaši razlike i on znajući da je Gospod Spasitelj i Mesija, po svome unutrašnjem nadahnuću Duha Svetoga, vidjevši Hrista ne uplaši se nego se raduje i govori riječi gle, Jagnje Božije, Koje uzima grijehe svijeta za život svijeta. Njih dvojica Bogočovjek Hristos i čovjek Jovan razgovaraju. Pogledajte, braćo i sestre, kako izgleda taj razgovor kada Jovan Njemu branjaše da ga On krsti, Ti treba mene da krstiš a ti dolaziš k Meni a Isus odgovori i reče mu ostavi sada, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Ovim Hristos kao da kaže ostavi sada tu razliku, prevazilazimo razliku između Boga i čovjeka, jer Bog Svojom ljubavlju silazi i postaje čovjek i ne samo da osvećuje čovjeka kao svoje stvorenje nego silazi i u tu vodu, te osvećuje prirode voda i cjelokupnu tvar koju je stvorio. Tada Ga Jovan ostavi kako kaže Pismo. Jovan je shvatio da više ta razlika ne igra nikakvu ulogu u podjeli nego da postajemo jedno Božijom milošću i Božijom dobrotom. Krstivši se Isus izađe odmah iz vode i otvoriše se nebesa i glas sa neba koji govori ovo je Sin Moj ljubljeni, Koji je po Mojoj volji, i Duh Sveti siđe na Njega u vidu goluba. Braćo i sestre, ova velika istina, ovaj veliki praznik treba da nas nauči da mi tako pristupamo životu, da se ne odvajamo od prirode od koje smo stvoreni, iako je ona mnogo različita od nas. Svaka biljka i svaka živuljka je različita od nas ali mi smo pozvani na jedinstvo sa tom prirodom a pogotovo sa svakim drugim čovjekom koji je različit od nas, bio on naše dijete, otac, brat, prijatelj. To što je on različit od nas ne treba da bude povod za podjelu nego treba da bude zagrljen od strane nas. Eto, braćo i sestre, čemu nas je Gospod svojom ljubavlju učio. Došao je i pokazao nam je da to što je On Bog a mi ljudi, da ako ljubavi imamo ničemu ne smeta nego postaje baš jedna prava mogućnost zagrljaja na spasenje. Zato smo danas tu da nas Gospod zagrli. Ne samo da nam se javi, nego da nas i zagrli, ne samo nas nego sav svijet u kome živimo. Amin, Bože, da tako bude!
