Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije održao je besjedu na Sveto Jevanđelje o Strašnom sudu u nedjelju mesopusnu 10. marta 2024. godine u hramu Svetoga Blagovještenja u Dubrovniku.
Draga braćo i sestre, ovo Jevanđelje koje smo upravo pročitali zove se još i Jevanđelje Strašnog suda. Mi smo navikli, nekako smo to i prihvatili, kada neko pomene Strašni sud, da razmišljamo o vatri, o ognju, o đavolima koji muče i ubadaju ljude zato što su bili grešni, i o bezbroj nekih strašnih stvari. Zaista u istoriji je bilo Svetih Otaca, koji su govorili tako o Strašnom sudu. I ovdje u ovome Jevanđelju, Gospod u jednom trenutku pominje oganj i pakao ali mnogo je važnije ono što nam kaže prije nego što to pomene. Važnije je da shvatimo koliko i kako je Bog zavolio ovaj svijet. I kao što smo bezbroj puta čuli, zavolio Ga je tako da je Sina Svoga Jedinorodnoga dao da svaki koji povjeruje u Njega ne pogine nego da ima život vječni. A Sin Jedinorodni Isus Hristos pokazao je takvu ljubav prema čovjeku, onu savršenu ljubav, koju vrlo rijetko i samo na momente viđamo kod ljudi, to je ona ljubav kada neko nekoga voli više nego sebe samoga. A kako znamo da je On tom savršenom ljubavlju zavolio nas? Pa tako što je dao da bude porugan, razapet i ubijen radi nas i radi te ljubavi koju je imao prema nama. Sa tom ljubavlju i iz te ljubavi On nam govori i ove današnje riječi o Strašnom sudu. Kakav će biti Strašni sud i u čemu i zbog čega će se nama na tome sudu suditi? Sudiće nam se, braćo i sestre, ako nismo i zašto nismo voleli jedan drugoga. Bog i tu zaboravlja sebe, jer onaj koji voli tom savršenom ljubavlju, on sebe zaboravlja i ne kaže i ne pita na strašnom sudu da li ste voljeli mene, da li ste se meni klanjali, da li ste meni izvršavali ono što sam vam zapovjedio, nego kaže sve što ste učinili jednom od ovih malih mojih, od najmanjih, sve što ste učinili bilo kome drugome čovjeku meni ste učinili. Braćo i sestre, znam da vam je teško da u to povjerujete, ali ovo Jevanđelje je najveća moguća prilika za nas ako ga naučimo. U čemu je prilika? Pa ako jedan drugoga blago pogledamo, ako jedan drugome blagu riječ kažemo, ako jedan drugoga zagrlimo, ako jedan drugoga nahranimo, ako jedan drugoga posjetimo, ako jedan drugoga odjenemo, ako jedan drugome makar kapi ljubavi pružimo, eto nama spasenja, eto nama izbavljenja na Strašnom sudu. Ali nije dovoljno samo to. Nije dovoljno da nekoga odjenemo, posjetimo bilo da je on u bolnici, u zatvoru, bilo da je u kući usamljen, nego je potrebno da nijednoga ne rastužimo, da nijednoga ne povrijedimo, da nijednom drugome ne učinimo nešto nažao, i tada i kada se to dogodi a događa se, kako se i kaže u jednog čudesnoj molitvi, i tada kada se to dogodi sve do onoga časa smrtnoga Gospoda nam je dao pokajanje za spasenje. Uvijek možemo da se pokajemo. Šta znači to da možemo da se pokajemo uvijek? To znači da možemo da se promijenimo. A u čemu da se promijenimo? Pa da drugoga ne povrijeđujemo nego da mu dobro činimo. Kakva je to tajna i kolika je to tajna da je Bog rekao šta god učinite jednome od ovih malih Mojih, Meni učiniste. Ne možemo u to da povjerujemo. Vidim da vi sada po svojim pogledima ne možete da vjerujete da je u vama Bog. I ne možete da vjerujete da je u onom drugome Bog. Ali ako u to povjerujemo onda ćemo bolje paziti na drugoga, jer ne samo da ćemo znati da je on brat naš ili sestra naša, nego da je u njemu Bog naš i da je radi njega, ali baš radi svakoga od nas i radi svakoga drugoga koga možemo sresti bilo gdje na svijetu, baš radi njega i radi svih nas On je umor na krstu. I ta Njegova smrt i ta Njegova ljubav, to Mu je dalo da bude Sudija i da sudi svijetu i da sudi ljubavi. Mi imamo danas ljude oko crkve koji govore oni (koji su u crkvi) propovjedaju o ljubavi, a naš Bog se zove Ljubav. O čemu drugome da propovjedamo?! O čemu to ljudi hoće da propovjedamo?! O ognjenim rijekama, hoće da propovjedamo o mučenjima i kako ćemo svi biti kažnjeni ako ne budemo postili, išli u crkvu, činili dobročinstva. Naš Bog je Ljubav i to ne smijemo da zaboravimo. Takva i tolika ljubav da je nas posjetio Svojom ljubavlju, uselio se u nas i rekao nam vi ste Moji, Ja Sam vaš i neće vas niko moći dirati a da pri tome ne dira Mene. Sa ovim Jevanđeljem, braćo i sestre, ulazimo u časni post. Kada postimo, kada se uzdržavamo od nekih stvari bilo bi najvažnije i najtemeljnije da se sjećamo ovoga pogleda na Strašni sud. Da kada povrijedimo drugoga da se podsjetimo šta je to Strašni sud i da kada činimo nekom drugome nešto da imamo tu svijest da se Bog raduje i da već tim zadobijamo raj i oslobađanje od suda. Amin, Bože daj.
