Besjeda Njegovog Preosveštenstva Episkopa diseldorfskog i njemačkog g. Grigorija izgovorena u nedjelju 34. po Duhovima, 28. januara 2024. godine u Sabornom hramu Svetoga Save u Diseldorfu.
Draga braćo i sestre, odjeljak iz današnjeg Jevanđelja je neobično zanimljiv i važan. Na samom početku ovog Jevanđelja kaže se kako Isusu priđe jedan starješina kušajući Ga. Budući da je bio starješina, taj čovjek je bio važan u jevrejskoj zajednici, u društvu. Zašto Ga je kušao? Zato što je i starješina bio učitelj a još uvijek nisu mnogi priznavali Isusa za tako dobrog i bogonadahnutog učitelja. Isus se nije plašio nijednog njihovog pitanja, ne zbog znanja i mudrosti koje je posjedovao, nego zbog ljubavi prema ljudima. Ovdje se radi o još nečemu važnom. Kaže starješina, kušajući Ga- što obično zaboravimo – šta da radim da zadobijem život vječni. Hristos mu kaže imaš zapovijesti, ne čini preljubu, ne ubij, ne ukradi, ne laži… Većina od nas misli da ako ispunim zapovijesti, evo postaću Božiji čovjek. Zapovijesti jesu važne i treba ih ispuniti i blago onome ko ih ispuni. Ali, to treba uvijek da imamo na umu, Božija perspektiva nije ista kao naša, Bog gleda odozgo a mi gledamo odozdo, Bog vidi kao Bog a mi gledamo kao ljudi. Ovaj starješina dalje kaže sve od mladosti svoje tako činih, misleći u sebi sve sam zapovijesti ispunio i šta sad hoćeš od mene a On mu onda kaže dobro, ako si ispunio zapovijesti, evo ti, još jedna prodaj sve, razdaj siromasima pa hajde za Mnom. On se rastuži, jer je bio bogat. Onda Hristos dalje govori kako je teško bogatom ući u carstvo Božije i da je lakše kamili proći kroz iglene uši. Jednom sam naišao na tumačenje šta ova rečenica znači. Naime, nije u pitanju primjer koji je simboličan nego zaista je postojao u onom svijetu. Kada su karavani išli iz Egipta ka zemlji jevrejskoj, bilo je jedno mjesto koje je ličilo na iglene uši. To je bio prolaz, klanac. I ako bi neko pretovario svoje kamile, onda on ne bi mogao tuda da prođe, nego je morao da skida tovar. Obično biva da ljudi koji se vezuju za materijalno i uvećavaju samo svoje materijalno bogatstvo teška srca skidaju stvari sa kamila i ostavljaju, pa najčešće tako natovare svoj karavan da jedva prođe kroz iglene uši, kako se zvao taj prolaz. To je jedno od tumačenja. Ono što je suštinsko jeste da čovjek može biti bogat više ili manje ali se ne smije vezati za to, jer ako se veže biće u velikom problemu. Zašto? Neće moći da ostavi bogatstvo u trenutku kada to bude najvažnije i da pođe za Njim. Ko je On da bismo pošli za Njim ostavivši bogatstvo? On je živi Bog a ovo bogatstvo je prolazno i truležno. On daje život a bogatstvo ne daje život. On je Vječan a bogatstvo je vremenito. Mnogo nam je teško to da razumijemo i da prihvatimo. Ne radi se o tome da li imamo veliko ili malo bogatstvo nego se radi o tome kako se odnosimo prema tom bogatstvu. Još više se u ovoj priči radi o tome kako se odnosimo prema Njemu, prema Životu, prema Hristu, prema Bogu. Šta bismo danas uradili sa našim malim i bijednim bogatstvima kada bi nam On rekao ostavite sve, hajdete za Mnom i ne brinite se? Sigurno bismo rekli sačekaj malo da nešto vidimo. To je činjenica. Ali ako bismo rekli idemo za Tobom, ostavljam sve, ne samo da bismo postali bogati, nego bi sve to naše bogatstvo dobilo smisao, jer u protivnom vrlo često svo to naše bogatstvo može da bude besmisleno. Zašto? Zato što ćemo, danas, sutra ili prekosutra umrijeti a vezali smo se za sve materijalno. To ništa nema smisla bez Hrista Boga, jer ako Hrista nema onda ima smrti a ako ima samo smrti onda ništa smisla nema. Zato smo danas, braćo i sestre, ovdje u crkvi, zato što hoćemo život i zato što hoćemo smisao a Njegovo samo ime Logos znači smisao. Da nam Bog danas daruje da to razumijemo, da to vidimo i da to u svojim srcima osjetimo, amin.
