U nedjelju, 3. decembra 2023. godine, Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije, služio je Svetu arhijerejsku Litrugiju u hramu Rođenje Presvete Bogorodice u Vupertalu. Arhijereju su sasluživali: nadležni paroh Zoran Ilić, sveštenik Jovan Marić i đakon Aleksandar Debeljak.
Jevanđeoska besjeda Vladike Grigorija:
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, vjerovatno ste čuli za onoga slavnoga pisca koji se zvao Fjodor Mihajlovič Dostojevski. Jednom su ga upitali, kao umnu osobu, da im definiše čovjeka, da im dogovori na pitanje šta je to čovjek. On je dao jedan odgovor koji glasi čovjek je biće na dvije noge nezahvalno… Ako bi nas neko upitao, a s obzirom da smo to čuli, kakav bi trebalo da bude čovjek hrišćanin, naš odgovor bi trebalo da glasi biće na dvije noge zahvalno. Zanimljivo je, braćo i sestre, da se ova služba koju danas služimo zove Evharistija. Mnogi od vas su vjerovatno u Grčkoj čuli kako Grci kažu hvala – evharisto. Ova služba se zove služba zahvalnosti. Čovjek o kome smo danas čitali u Svetom Jevanđelju mogao bi se nazvati nezahvalnim čovjekom. Kako to možemo da zaključimo? On je bio već bogat i bila je rodna godina. Izobilno je sve rodilo. A on, umjesto da bude zahvalan i da bude blagodaran, kaže razvaliću ove žitnice, pa ću napraviti nove i veće, jer ću imati dosta blaga i reći ću duši svojoj jedi, pij i veseli se. Onda kaže Sveto Pismo šta ćeš ako noćas zatraže tvoju dušu, čije će to onda biti. Naime, maločas ste čuli kako sam govorio podižući svijeće ka nebu i moljeći se zajedno sa vama Gospode, Gospode, pogledaj i vidi vinograd ovaj Tvoj. Njegov vinograd je čitav ovaj svijet i nije to naše, te nemamo neko pravo da to prisvajamo. Jedino čega treba uvijek da se sjećamo jeste istina, da smo sve to dobili na dar. Dobili smo na dar, braćo i sestre, prije svega život, i svako jutro kada ustanemo mi treba da se pomolimo. Šta je molitva, braćo i sestre? Molitva je prije svega blagodarnost. Zato što smo ustali, zato što vidimo, zato što gledamo, zato što smo zdravi i živi, zato što nismo gladni, žedni i nije nam hladno, postoji milion razloga da blagodarimo. Kada sjednemo da jedemo, blagodarimo na onom što imamo da jedemo, kada pođemo da spavamo blagodarimo što smo preživjeli dan, blagodarimo za svu radost i sreću koju nam pričinjavaju susreti sa drugim ljudima, blagodarimo za sve ono što je dobro. Blagodaran čovjek, ako bi čovjek bio zahvalno biće, to bi bio najbolji društveni čovjek na svijetu, najbolji čovjek za društvo. Pogledajte, s kim vi volite da se družite? S kim mi volimo da se družimo? Uvijek volimo da se družimo sa onim koji je blagodaran a ne sa onim koji… je uznemiren. Ne uznemiravajte se kaže Pismo! A zašto se uznemirujemo, pa zato što smo neblagodarni. Blagodaran čovjek se ne uznemirava, on kaže dobro mi je ovo što već imam… a neblagodarnom čovjeku, kako kaže naš narod, ni Bog ne valja… Eto, braćo i sestre, šta nas uči današnje Jevanđelje. Uči nas da budemo blagodarni i da se ne uznemiravamo. Zašto da se ne uznemiravamo? Pa Gospod kaže kako gavran uvijek ima nešto da pojede, i uvijek bude nešto za njega, kada ptice nebeske tako Bog hrani, kako li neće vas, koji ste Njegova djeca, koji ste Njegova ikona, i još kaže pogledajte ljiljane u polju, kako se obukoše, ni Solomon u svoj svojoj slavi ne obuče se kao jedna od njih. Zato kaže ne uznemiravajte se! Vi ste, braćo i sestre, jutros došli u crkvu, svako sa svojim nemirom, kao i ja sa svojim, ali ako hoćemo da shvatimo šta mi to ovdje radimo, šta mi to ovdje učimo, zašto ovdje stojimo, onda bi trebalo da slušamo svaku ovu riječ i ne samo da slušamo, nego da je izvršujemo, da je primjenjujemo. Čovjek sam koji se uznemirava za mnogo, čovjek sam koji se do juče brinuo ali kada čujemo ovo Jevnađelje, onda kažem sebi, zašto se brineš, zašto nisi blagodaran. Tako, opet i opet se podsjećamo šta je to smisao i razlog našeg života… Neko može da kaže jutros sam se probudio, imam gdje da živim, imam šta da jedem ali opet imam mnogo problema. Zamislite kako je onome ko se jutros probudio u Gazi, usred rata, kako je onome ko se jutros probudio na Kosovu, na nekom selu i plaši se da ode u svoju šumu da bi usjekao drva za ogrijev?! Mi ne znamo da budemo blagodarni! To brzo zaboravimo! Zato je važno da nas Sveto Jevanđelje na to podsjeća. Zato se ono i zove blaga vijest, radosna vijest, jer nas podsjeća na ono što nas raduje, što nam život daruje. Amin, Bože, da tako danas bude!
