Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije održao je besjedu na Jevanđelje u nedjelju, 11. februara 2024. god. u Sabornom hramu Svetoga Save u Berlinu.
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Kada se dogodio ovaj događaj, braćo i sestre, bilo je veliko uznemirenje među judejskim sveštenicima, farisejima, sadukejima i svima onima koji su se veoma zabrinuli, što se pojavio jedan takav učitelj za kojim je išlo mnoštvo naroda. Kako su se oni koji su neprijateljski nastrojeni uznemirili, onda su i mnogi koji su pratili Hrista odlučili da se povuku i da Ga ne tako često prate, te je oko Njega ostao mali broj onih koji su ga pratili. U tom času On je krenuo u krajeve tirske i sidonske i u tome času izađe pred Njega žena Hananejka. Dakle, žena iz drugoga naroda koji nije jevrejski. Jedan od razloga zbog koga su se na Njega podigli učitelji naroda, jeste što On ne pravi razliku i ne djeli ljude po nacionalnoj osnovi, nego iscjeljuje i pomaže i jednima i drugima i svima koji Mu dolaze. I zbog toga ovaj dijalog jeste malo neobičan i izgleda kao da Hristos baš hoće da pokaže da je On vjeran jevrejskim zakonima, nadopunjujući ih jednim novim zakonima, kasnije prozvanim novozavetnim. Događa se to da Ga jedna žena susreće i moli, Isuse, Sine Davidov, kćer moju mnogo muči đavo, molim te, oslobodi je. Braćo i sestre, mi smo hrišćani, treba da znamo da đavo zaista postoji, nažalost, postoji takav kakav je i muči ljude… Možemo nam se dogoditi, ne daj Bože, to što se dogodilo kćerki ove žene, da iz nekog razloga uđe đavo u čovjeka i muči ga, da ga čovjek na neki način pusti u sebe, grijehom ili Bog zna kako. U svakom slučaju, ova žena neprestano moli i govori pomozi, mojoj kćeri. A apostoli koji su ostali vjerni Njemu, ali koji kao ljudi nisu bez straha, govore otpusti ovu ženu jer viče za nama, otpusti ih obe samo da nam ne stvaraju nevolju i ne viču za nama. Hristos tada, za Njega neobično govori, Ja sam došao izgubljenim ovcama doma izrailjeva i nije dobro da uzmem hljeb od djece i da Ga dajem psima. Kako nekada tako i sada, takvo ponašanje bilo je karakteristično za ljude koji su nacionalisti i koji misle da je njihove nacija bolja od drugih. Oni su uvijek tako zli i govore da su drugi ljudi kao psi a naša nacija kojoj pripadamo je najbolja i najispravnija. U stvari, Hristos hoće da nas nauči kroz ovu priču da smo svi djeca Božija. Ali On nas ne uči samo kroz priču nego kroz čudesni primjer ove žene, koja na te riječi, na koje bi se svako od nas naljutio, kaže da, Gospode, ali i psi jedu od mrva koje padaju sa trpeze gospodara njihovih. Braćo i sestre, ova žena pokazuje nekoliko stvari u ovoj čudesnoj riječi. Pokazuje da vjeruje Njemu, pokazuje da je smirena do krajnjih granica i pokazuje neizmjernu ljubav. Prema kome? Prema svojoj kćeri, kojoj želi da bude oslobođena od zloga i od zlih. Dakle, imamo vjeru, imamo smirenje, imamo ljubav. Zato Hristos usklikom kaže o, ženo, velika je vjera tvoja, neka ti bide po tvojoj vjeri. I ozdravila je kćer njena. Braćo i sestre, danas se događa i to da često imamo vjeru ali da nemamo smirenje, da ponekad imamo smirenje ali nemamo ljubavi ili da imamo ljubavi a nemamo smirenja i vjere i tako u krug. Iz ovoga današnjeg događaja moramo da se naučimo i bilo bi dobro da se naučimo da nam je uz vjeru uvijek potrebno smirenje. Jeste, vjerujem! Ali ako me neko povrijedi, ako mi neko kaže nešto što mi se ne sviđa, moram to da smireno prihvatim, zato što imam zapovijest, zato što mi je zapovijeđeno da volim sve ljude, i one koji mene vole i one koji mene ne vole. Zbog toga je važno da uvijek naša vjera ima sadržaj, da bude ispunjena i smirenjem i ljubavlju i mnogim drugim vrlinama, nije dovoljno da kažem ja vjerujem, ja sam vjernik, ja idem u crkvu… a kada nam neko kaže da nešto od toga kako činimo i postupamo nije u redu, mi se odmah naljutimo. A ova žena iz današnjeg Jevanđelja kaže, da ako me Ti nazivaš kao što me nazivaju ljudi negativno nastrojeni prema pripadnicima drugih nacija, a Hristos to čini kritikujući takav stav i nastup i dajući priliku ženi da projavi pred svima svoju vjeru i smirenje, ja ću uvijek u smirenju odgovoriti da i psi jedu od mrva koje padaju sa trpeze Gospodara svojih. Braćo i sestre, da nam Gospod daruje smirenje kao početak, kao osnov život, da bismo mogli da volimo. A kada imamo smirenje, kada volimo i vjerujemo onda možemo i da rasuđujemo dobro. Danas slavimo još i Svetoga Ignatija Antiohijskog koji je bio rastrgan od lavova u vrijeme cara Trajana. On je bio tako smiren i iz svoga smirenja i vjere govorio je tako čudesne riječi. Kada su njegovi učenici i hrišćani onoga doba govorili hajde, da skupimo pare i da otkupimo tvoj život… on im je odgovorio pšenica sam Božija koja se melje u zubima zvjerova, pustite me da postanem čist hljeb Hristu. Njega i danas slavimo… Amin Bože, daj.
