Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački služio je Svetu arhijerejsku Liturgiju u Diseldorfu u Nedjelju pred Hristovo Rođenje (Svetih Otaca) 31. decembra 2023. godine.
Besjeda Vladike Grigorija:
Draga braćo i sestre, danas slavimo nedjelju Otaca… Čuli ste u današnjem Apostolu kako se govori kako je Avraam vjerom nastanio sebe u zemlji tuđoj i kako je to dobro za nas, koji živimo, kako mi mislimo, u zemlji tuđoj. Ali, ako živimo u zemlji tuđoj vjerom onda možemo da se osjećamo kao Avraam, kao da smo u zemlji Oca Nebeskog, kao da smo u svojoj zemlji. Zato je vjera, braćo i sestre, toliko važna. Šta je odlikovalo ove velike Oce Rodoslova Hristova? Kao što smo čuli ima ih mnogo, Avraam, Isak, Jakov do Josifa zaručnika Djeve Marije. Današnje Jevanđelje pominje nam i Davida, kako rodi sina sa Urijinicom, poručujući nam da Oci nisu bili bez grijeha, nego su bili živi ljudi ali puni vjere.
Da kažemo nešto o praocu Avraamu. Nad ovim velikim događajima iz života praotaca mi treba da razmišljamo i, kako kažu Oci, sozercavamo. Avraam je dobio od Boga Oca zapovijest da prinese svoga sina na žrtvu. Uzevši svoga sina jedinca Avraam ga povede na mjesto žrtve, na mjesto koje je praslika Golgote. Kao što će kasnije Otac Nebeski dati Svoga Sina na žrtvu za život svijeta… Ali, kada je on podigao ruku na svoga sina Milostivi Bog, pojavom anđela, uzviknu Avraame stani i pokaza ovna zapletenog u šiblje. Gospod vidjevši vjeru Avraama reče mu učiniću da tvoga potomstva bude više nego pijeska na obali morskoj.
Drugi praotac Jakov rvao se sa Bogom da bi dobio blagoslov od Boga i Bog je dohvatio njegove noge i ranio ga da bi Jakov shvatio kako je teško rvati se sa Bogom. Onda, nakon njegove velike hrabrosti i borbe, da se rve za blagoslov Božiji, Bog mu daje da bude otac dvanaestorice sinova od kojih se rodilo dvanaest plemena izrailjevih. Pogledajte, kako su braća prodala najmlađeg između sebe, Josifa i kako je on iz ljubavi prema svome ocu pomogao braći kao glavni ekonom Egipta, kao neki premijer rečeno današnjim jezikom. Gle, u Egiptu su Jevreji zapali u veliko ropstvo.
Iz Egipta ih izvodi jedan druge veliki otac koji se zvao Mojsije. Mojsije je bio miljenik faraonove kćeri i mogao je da živi na dvoru faraona. Pazite to, braćo i sestre, mogao je da bude do kraja života povlašćeni Jevrejin u Egiptu. Jednoga dana vidio je kako jedan Egipćanin tuče nekog sirotog sunarodnika. Mojsije ubija tog zlog Egipćanina i odlazi u planine. Tamo je tražio pravdu i istinu, te je sreo Boga u kupini koja gori a ne sagorijeva. Onda je dobio blagoslov od Boga da izvede svoj narod iz ropstva, narod koji je vodio kroz pustinju četrdeset godina. Nakon isteka toga vremena Bog kaže Mojsiju, koji je pretrpio sve nedaće i nevolje, sa narodom se rvući, možeš da pogledaš ovu zemlju ali ne možeš da uđeš u nju, ali treba da budeš srećan, jer će tvoji sinovi i tvoje kćeri, tvoj narod, ući u zemlju Obećanu.
Sjećam se u ove dane, velikog Vladike Atanasija koji je govorio da će nama trebati četrdeset godina lutanja po pustinji nakon ropstva komunističkog. Još nije isteklo to vrijeme, braćo i sestre.
To su, braćo i sestre, bili oci. Otac je onaj koji čini sve da bi njegovo nasljedstvo bilo dobro i da bi ušlo u Obećanu zemlju. Više sam puta govorio i pisao o tome ali uvijek mi ostane velika tajna šta je to otac. Jednom prilikom, ne tako davno, razgovarao sam sa svojim prijateljima iz djetinjstva. Pitali smo se o našim karakterima, zašto su naši karakteri takvi. Jedan od njih je rekao pogledaj nas, ili smo imali slabog oca ili uopšte nismo imali oca. Tek poneki je imao snažnog i karakternog oca. Kada je otac slab a majka nije prejaka onda često ostaju posljedice na djeci. Još jednu stvar sam naučio živjeći sa jednim izvanrednim duhovnim ocem. Ako ne budeš kao sin istrpio snažnog oca, nikada nećeš moći da postaneš dobar otac. Braćo i sestre, nema uzvišenije službe za čovjeka na ovoj zemlji od toga da bude otac. Zašto je ta služba toliko uzvišena i važna? Zašto je taj poziv toliko i neobično bitan za naš život, za naše karaktere, za naše biće i naše postojanje? Zato što je otac stub, tvrđava i oslonac. Ranije kada se žnjela pšenica, usred vršaja nalazio se jedan stub. Oko toga stuba se sve vrti i oscilira. Jedan monah mi je ukazao na to govoreći da taj stub predstavlja ulogu oca. Koliko god da se odmakneš od oca, toliko daleko kao primjera radi bludni sin, otac te ponovo privlači sebi, uvijek čineći oslonac svome sinu. Ako je otac prevashodno duhovno zdrav, kuća će biti stabilna.
Ljudi su često govorili da kuća stoji na ženi. Razlog tome jeste što su naši očevi često ratovali i onda je kuća ostajala na ženi. Kuća stoji na temelju koji se zove otac a žena, majka, sestra čini sve ono drugo. Majka je lice, sve ono što vidimo a otac je ipostas, on je utvrđenje na kome sve to postoji.
Zašto smo postali narod bez orijentira? Jednostavno, jer su mnogi naši očevi izginuli, drugi su prognani a mnogi treći nisu uspjeli u teškom vremenu da se izgrade kao lica dostojna očinske uloge. Tako se dostojanstvo čovjeka stalno ponižavalo. Ako vidite nekada dostojanstvenog muškarca, dostojanstvenog čovjeka, vi ćete odmah osjetiti nešto veoma važno a to je stabilnost, odgovornost, ozbiljnost. Zato je važno da znamo ko je kojeg plemena, iz koje loze. Današnje Jevanđelje nam kroz Rodoslov kaže ko su bili preci Hristovi. Oni su kao ljudi bili grešni ali uvijek su strijemili vjerom i ljubavlju ka Ocu Nebeskom. To ih je činilo snažnim ocima, stubovima i temeljima.
Mladi ljudi treba da shvate značaj očinske uloge i da im za primjer služe praoci kojih se danas sjećamo. Avraam se rvao sa svojom savješću, Jakov se rovao sa Bogom a Mojsije sa narodom Božijim. Bez otaca teško da će biti stabilnosti u kući. Bez stabilne kuće teško da će biti stabilnosti u narodu, u crkvi, u državi, u društvu. Amin, Bože, da se danas naučimo od praotaca Hristovih po tijelu da i mi budemo oci dostojni tog zvanja.