BERLIN, VIKARNI EPISKOP JOVAN, DISELDORF, EPISKOP GRIGORIJE, NOVOSTI

Besjede Episkopa Grigorija i Episkopa Jovana na Veliki petak

U Berlinu kao i u Diseldorfu u istoimenom Sabornom hramu Svetoga Save na Veliki petak služena je večernja služba sa iznošenjem plaštanice i jutaranja služba sa opjelom Hristu. Tom prilikom oba arhijereja Eparhije diseldorfske i njemačke uzela su učešća na pomenutim bogosluženjima.

Besjeda Vladike Grigorija na Veliki petak (Berlin):

Ovaj dan stradanja je velika tajna nad kojom je, kako kažu mudri ljudi, najpametnije ćutati. Kaže jedna pesma neka umukne svako telo čovečije jer Onaj kroz Koga je stvoren ovaj svijet došao je u ovaj svijet, učinio svima veliku i neizrecivu milost a ljudi su na to odgovorili tako što su Ga šamarali, pljuvali, nepravedno osudili i na krst razapeli. On je, spasonosno za nas, voljom Oca nebeskog i silom Duha Svetoga podignut i vaskrsao je u treći dan. Ovog dana, na petak, nastala je velika tišina, velika tuga, veliki mrak, velika žalost i velika strahota. Ljudi koji su se nadali u Njega imali su osjećaj da gube i posljednju nadu. Pod krstom je ostao samo jedan od učenika i nekoliko žena među kojima je bila i Hristova Majka. Svi su se razbježali, svi su u sebe pustili neizrecivi strah. To je dan u koji je čovjek učinio najveći zločin, a kada god čovjek čini zločin on ga najviše učini sebi. Bog u Koga mi vjerujemo, braćo i sestre, je takav Bog da kada su Ga ljudi kojima je samo dobro činio razapeli, raširio je ruke na krstu i obraćajući se Svom Ocu nebeskom, moljeći za one koji Ga razapinju, govorio Oče oprosti im jer ne znaju šta rade! Zaista nisu znali šta rade. Mi ovdje u ovoj noći, treba da se naučimo da ne znamo šta radimo i da On uvijek zna šta radi, da On uvijek čini samo što je dobro za nas, da uvijek čini jedno te isto milost, milost i milost. Neizreciva je milost Njegova, zato je pametno ćutati na ovaj dan, ali kada smo se već sabrali treba da kažemo kako je neizreciva milost Božija. Sa druge strane je neopisiva ljudska glupost i u toj našoj nesreći neopisivosti ljudske gluposti imamo veliku sreću što je neizreciva milost Božija. Zato, draga braćo i sestre, sada kada pristupate da celivate ikonu-plaštanicu koja izobražava Njegovo pogrebenje i Njegovo pogrebeno tjelo, pokušajte da shvatite koliko smo mi ljudi slabi i grešni a koliko je Bog Blag, Milostiv i Dobar. Kada to shvatimo onda ćemo kao Petar zaplakati duboko u sebi i onda će nas on pomilovati kao što je pomilovao Petra. Iako Ga se Petar tri puta odrekao u ovoj noći, Gospod ga je opet primio i rekao mu da ga voli. I tako biva sa svakim od nas, draga braćo i sestre, koliko god sagriješili, pogriješili, nešto nepravedno učinili, i kada nakon toga krenemo otvorenim srcem i svim svojim bićem prema Njemu, On će nas uvijek prihvatiti. Da li je opisiva tolika milost? Ne, nije opisiva ali je možemo osjetiti u svom životu.

Beseda Vladike Jovana na Veliki petak (Diseldorf):

Draga braćo i sestre, neka vam je srećan i blagosloven ovaj današnji praznik, dan u kojem praznujemo Hristova spasonosna stradanja. Njegova stradanja su se dogodila iz Njegove prevelike ljubavi, po Njegovom blagovoljenju, ne zato što su ona Njemu bila neophodna iz bilo kakvog razloga, nego zato što je On blagoizvoleo da primi na Sebe svaku vrstu ljudske muke da bi nas izbavio od propasti, od greha i, što je najvažnije, od smrti, koja nas je držala u ropstvu zbog greha ljudskih. Hvala vam što ste došli da, kao nekada apostoli, učenici, žene koje su Ga sledile i Njegova Majka, molitveno pratimo Hrista tokom Njegovog hapšenja, suđenja, stradanja i krsne smrti i polaganja u grob. Ova Gospodnja stradanja su se dogodila pre dve hiljade godina i mi znamo da je naš Gospod vaskrsao iz mrtvih, i mi sada očekujemo, kako kažu crkvene himne i pesme, da nam Gospod pokaže i Svoje vaskrsenje. Praznik Velikog petka je za nas veliki blagoslov u onoj meri u kojoj možemo da učestvujemo u Gospodnjim spasonosnim stradanjima. On je na krstu, za sve nas, razapinjujući Svoje čovečansko telo, raspeo i sve naše nemoći, sve naše strasti, sve naše muke slabosti i patnje da bi u tom ljudskom telu Svojim Božanstvom osudio smrt kao takvu i pokazao svaki besmisao svega onoga što se protivi čoveku… Neka bi Gospod dao da posle ovih događaja stradanja, u kojima molitveno učestvujemo na ovim svetim bogosluženjima, iskustvujemo i Njegovo svetlo i slavno vaskrsenje.