AUGZBURG, NOVOSTI

Božić u Augzburgu

U hramu u Augzburgu navečerje praznika Rođenja Hristovog proslavljeno je najpre liturgijom na Badnji dan, a potom i prazničnom večernjom službom. Po završetku večernje službe najmlađi su se uz stari običaj pijukanja obradovali slatkišima koje su pronašli u slami u hramu. Nakon toga u porti hrama obavljeno je nalaganje badnjaka, dok se verni narod okupio uz tople napitke i prazničnu atmosferu.
 
Badnje veče okupilo je, po običaju, veliki broj vernika, tako da je hram sa galerijom bio do kraja ispunjen, a veliki broj vernika stajao je u hodniku i u porti hrama tokom službe.
 
Po pročitanom Jevanđelju na večernjoj službi otac Nenad je besedio o predstojećem prazniku Rođenja i onome na šta nas on opominje. Besedu možete poslušati ili pročitati u celosti.
 
Na praznik Rođenja Hristovog služena je sveta Liturgija u 9.00 časova u kojoj je učestvovao i Svetim Darovima Tela i Krvi Hristove pričestio se veliki broj vernika.
 

”Ne bojte se, jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu svetu. Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.”

Radost velika svemu svetu, Spasitelj, Hristos! To je anđeo objavio pastirima u polju te su oni, nakon što su čuli anđeosku pesmu koju i mi stalno pevamo i govorimo kao molitvu, a koja glasi ”Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja” krenuli da vide to Dete. Obradovali su se kao što se i mi radujemo, i valja da se radujemo, o Božiću, kada proslavljamo rođenje Hristovo!

Približujemo se ovoj noći pomalo i strepeći, jer osećamo da je rođenje Hristovo radostan događaj, ali i događaj koji podseća na ljudsku nepravdu, otvrdla srca i sebičnost, na šta nas podseća činjenica da za ženu trudnicu pred porođajem nije bilo mesta ni u jednoj kući. Jedan deo našeg bića strepi od odgovora na pitanje da li bismo mi otvorili vrata, primili u kuću i spremili krevet ženi koja je pred porođajem i koja nema kuda da ode!

Osećamo i da je velika radost ovog spasonosnog Događaja istovremeno i velika opomena za nas, a mi ljudi ne volimo da budemo opominjani. Stoga, opet, pomalo strepimo. Od čega? Od opomene da nije dovoljno da se Hrista i svog hrišćanskog postojanja setimo samo u vreme praznika, kao da Hrista van posta i praznika nema, kao da događaj Božijeg ulaska u svet i kroz njega omogućavanje našeg spasenja nije uvek prisutna i uvek pozivajuća, ali i obavezujuća činjenica! A znamo, ipak, da je ustrojavanje spasenja sveta realnost, da se ono zbilo u istoriji preko praotaca, proroka i da se ispunilo u rođenju Isusa od devojke Marije te da tu stvarnost Crkva svedoči, propoveda i svetotajinski ostvaruje u Liturgiji.

Opomena je, isto tako, i to da se o Božiću mirbožimo tj. želimo i prizivamo, molimo Božiji mir, a sami se tog mira slabo ispunjujemo! Slatke su nam i prazniku prigodne te anđeoske reči te ih tako i prevalimo preko usta ili nekome napišemo u poruci, ali nam je teško, mnogo teže da pustimo da nam srce, dušu, um i razum ispuni mir Boga koji se zbog nas rađa i rođenjem nam nudi i daruje Svoj blagosloveni mir. Daruje nam ne bilo kakav mir, nekakvu od sveta i drugih ljudi izolovanu povučenost u sebe, ne nekakvu samodovoljnost da se u njoj naslađujemo svojom uglavnom komforno ustrojenom pobožnošću koja nema nikakvog dodira sa čovekom do nas. Ne, već nam On daruje mogućnost da postojimo u zajednici jednih sa drugima, da se Njegov mir ostvaruje kroz ljubav koju pokazujemo i živimo jedni sa drugima, što, priznaće mnogi, nije uvek lako, jer iziskuje da se odreknemo sebe, svoje gordosti i sebičnosti, koju najčešće ne želimo da vidimo kod sebe i prepoznamo je. Bogočovek, Hristos Bog naš, nas poziva i blagosilja da i mi, noseći Njegovo ime, nazivajući se Hrišćanima, budemo mirotvorci i mironosci, ali da to ostvarujemo jedni prema drugima, jedni sa drugima, jedni među drugima!

Radost je velika svemu svetu, radost je velika svakome od nas, radost je rođenje Spasitelja, radost je koju bi trebalo da oseti svako biće. No, ima li radosti bez Hrista, ima li Božića, lepe trpeze, toplih običaja bez Hrista, čije rođenje slavimo kao spasonosni događaj? Radost Božića, koju je javio anđeo i objavio da će ona biti svemu svetu, radost je zbog toga što Dete koje se rodilo i u jaslama, među životinjama, ležalo, a ne u nekoj skupocenoj palati u svili, jeste ispunjenje sve ljudske istorije, ostvarenje svega što je obećano i proslavljenje onoga što čovek može da postane – oboženo biće! Eto otkuda te i kakve to radosti!

O Božiću pevamo ”Rođenje Tvoje, Hriste Bože naš, zasija svetu svetlošću razuma (ili poznanja) jer u njoj oni koji su služili zvezdama od Zvezde se naučiše da se klanjaju Tebi i da Tebe poznaju sa visine Istoka, Gospode, slava Tebi.” Ova pesma uvek nas podseća i podstiče na radost, no ona podseća i uči da je u prihvatanju Hrista kao našeg Spasitelja potrebna velika promena i odbacivanje starog načina života, potrebno je merenje svega u šta smo verovali i kao običaj poštovali jedino merom Hrista – i ništa ne stavljati iznad Njega!

Radujmo se i neka se raduje svet, kome mi budimo mironosci, mirotvorci u ime Hristovo, vesnici Radosti koja se objavljuje svemu svetu!

Mir Božiji – Hristos se rodi!