VIDEO, EPISKOP, NOVOSTI

Četrdesetodnevni spomen Episkopu Atanasiju

U subotu, 10. aprila 2021. godine, u Trebinju i Tvrdošu, obilježen je četrdesetodnevni spomen na blaženopočivšeg Epikopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Atanasija.
 
Na Svetoj arhijerejskoj liturgiji, služenoj ovim povodom u trebinjskom Preobraženjskom hramu, predstojao je Episkop diseldorfski i njemački Grigorije, uz sasluženje Episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Dimitrija, sveštenstva, monaštva i vjernog naroda naše Pomjesne Crkve. Odgovaranje vjernih predvodio je Hor Prizrenske bogoslovije Svetog Kirila i Metodija.
 
Po čitanju evanđeoskog začala, besjedio je protoprezviter – stavrofor, Radivoje Krulj, Starješina Saborne crkve Svete Trojice u Mostaru, sjećajući se Vladike Atanasija uskliknuvši: 
 
Usudiću se, danas, i ja uskliknuti, na četrdesetodnevnom pomenu Vladici Atanasiju: oprosti sveti Vladiko, ti si za nas, i za sve zdrave srpske duše, treći ravnoapostolni vladika hercegovački, Atanasije Novi Veliki…
 
Po Pričešću vjernih, odslužen je parastos Episkopu Atanasiju, a pri otpustu, kroz san i javu, novopredstavljenog pastira, oca i saslužitelja spomenuo se i Episkop Grigorije, predstavljajući i novopriređenu Spomenicu o blaženom usnuću Vladike Atanasija, rekavši: 
 
U ovoj Spomenici je samo nešto zapisano od onoga što su ljudi rekli o Vladiki Atanasiju.., i mnogo će još toga ljudi reći.., i napisaće pjesnici.., slikaće slikari, mi ćemo se sjećati.., jedino što je važno da shvatimo: da Vladika Atanasije je sad kod Boga, kako je on nas učio…
 
 
Sa suncem u zenitu, sinovi i djeca, učenici i bližnji Vladike Atanasija stigli su na njegov grob u Manastiru Tvrdoš, gdje je odslužen pomen, a pred Paraklisom Vaskrsenja Gospodnjeg u manastirskom groblju, Vladiki Atanasiju i svima okupljenima, obratio se i Arhimandrit Danilo, iguman Manastira Žitomislić: 
 
Dragi Vladiko, stojeći danas ovdje pred tvojim grobom, govorimo najpre: tebi hvala, a onda i svima vama, braćo i sestre, drage vladike, koji ste došli danas svi iz svojih krajeva.., i svi smo došli danas ovdje da odslužimo parastos četrdesetodnevni, našem ocu i učitelju Vladici Atanasiju, da se molimo za njegovu dušu, i da mu uručimo jednu zahvalnost, onako, koliko možemo od srca i koliko znamo, za sve ono što je učinio za nas, u sve naše dane naših života… On nas je sabrao i sabirao, i evo danas nas je sabrao ovdje, pred ovu crkvicu, koju je sebi sagradio za vječni spomen i vječnu kuću. A, ova crkva je crkva Vaskrsenja, i eto to nam jasno pokazuje da je Vaskrsenje naš smisao života, a on nam je to tako svjedočio svojim životom, svojom pojavom, svojim dolascima.., time što nas je volio, što nas je razumio, prihvatao onakve kakvi jesmo…
 
Vladiko besmrtnog imena, vječna ti uspomena!