Drugi dan Božića, kada naša Pravoslavna Crkva slavi Sabor Presvete Bogorodice, proslavljen je liturgijski u berlinskom Sabornom hramu Svetoga Save. Bogosluženjem je načalstvovao Episkop Grigorije koji je i proiznio besjedu na praznično Jevanđelje.
Odjeljak iz praznične besjede Vladike Grigorija:
Hristos se rodi!
U jednom drevnom spisu stoji napisano otprilike ovako: nama (hrišćanima) svaka je zemlja strana i svaka nam je zemlja otadžbina. Iz današnjeg Jevanđelja možemo da naučimo kako ja naš Gospod sa Svojom porodicom morao da bude izbjeglica u ovome svijetu… Zamislite ko je izagnan iz svoje zemlje?! Ne onaj koji je stvorio Izrael, Nazaret, Judeju, Galileju, Vitlejem, Jerusalim, nego Onaj koji je stvorio cijeli svijet. On kao čovjek, zbog toga što je Irod car naumio da Ga ubije, dobio je zapovijest od anđela da ide u drugu zemlju i da se skloni dok ne prođe vlast bezumnog Iroda. I kada je Irod umro, On se vratio i učinio Svoje djelo kako je i naumio…
Hristos nije činio svoje djelo da se ono dogodi u Jerusalimu, u Vitlejemu, u Nazaretu, u Jerihonu, nego da se dogodi u cijelom svijetu i za cijeli svijet, jer On gleda cijeli svijet kao Svoju tvorevinu i svakoga čovjeka kao Svoje stvorenje. On nije došao da umre i da vaskrsne samo za one koji su Judeji, nego je došao da umre i vaskrsne za sve ljude. I ne samo za ljude nego i za svijet koji je stvorio, jer nije Bog ljubavi takav da stvori nešto pa da ono propadne nego On hoće da to ne propadne. Zato nas, braćo i sestre, današnje Jevanđelje podsjeća na tu istinu, pogotovo nas koji ponekad čeznemo za zemljom iz koje smo došli, tamo gdje nam je porijeklo. Ta rečenica, ta misao hrišćanskog mudraca iz prvih vijekova da je nama svaka zemlja strana, jer u svakoj zemlji nas neko zbog nečega pomalo progoni i da nam je svaka zemlja otadžbina, jer je u svakoj zemlji prisutan Gospod naš Isus Hristos i Njegovo rođenje i danas slavimo. Hristos se rodi!