VIKARNI EPISKOP JOVAN, DISELDORF, NOVOSTI

Drugi dan Božića – Diseldorf

Draga braćo i sestre, danas, u nedelju, slavimo praznik Hristovog rođenja. Kada god praznujemo praznik Hristovog rođenja, mi praznujemo sve istine i sve tajne koje nam je Gospod Isus Hristos Svojim rođenjem i Svojim životom doneo i darovao. Mi praznujemo sve ono što On čini i što će činiti za nas, i na svakoj Svetoj Liturgiji mi praznujemo sve od Njegovog rođenja do Njegovog vaskrsenja i praznujemo takođe i Njegov Drugi i slavni dolazak. Čvrsto verujemo i nadamo se da će Gospod Isus Hristos ponovo doći i uspostaviti Svoje buduće carstvo, carstvo nebesko, carstvo mira, sloge i ljubavi, carstvo večnog blaženog života bez brige, bola, uzdisanja, muka, progona i bez stradanja. To carstvo nije nalik nijednom drugom carstvu, nije nalik nikakvom društveno-političkom udruženju kakvo je poznato ljudima, jer sva uređenja koja su ljudi dosad uspeli da oforme i njih da se drže imaju manjkavosti. Usled ljudske palosti države i društveni sistemi koriste metode sile, odnosno prinude, kakao bi držali svoja društva u kakvom-takvom redu. Sva ta društva bez obzira na stepen kvaliteta njihove organizacije ipak ne mogu da uspostave savršeni red kakav od Boga očekujemo, niti mogu da dovedu društva do takvog stanja pravde i pravednosti kakve bismo svi mi voleli i želeli i kakve očekujemo. Verujemo da to carstvo koje mi očekujemo i za kojim žudimo, da ono dolazi i da nam je sve bliže i mi kada se saberemo na Svetoj Liturgiji, draga braćo i sestre, onda to carstvo ispovedamo i u tome carstvu, koje očekujemo, već sada i ovde učestvujemo. To je carstvo nebeske hrane Tela i Krvi Gospodnje, nebeske hrane Božanstvenih energija koje nas oslobađaju, ispunjavaju ljubavlju i čine da svi mi jedni druge posmatramo, gledamo i iskustvujemo kao svoje sopstvene, i omogućuju nam da se oslobađamo svega onoga što se tiče naše sebičnosti, našeg odvajanja od drugih ljudi, ili našeg življenja na uštrb ili na štetu drugih ljudi. Takvo carstvo očekujemo, takvom carstvu se nadamo, a Irod nije bio svestan da naš Car Koji se rodio u Vitlejemu jeste Car ljubavi i mira i Car koji donosi jedno potpuno drugačije carstvo koje nije u neposrednom smislu politički ugrožavalo Irodovo carstvo. Taj naš Car mira i ljubavi je morao, kao i mnogi ljudi u vekovima pre i posle Njegovog rođenja i u današnje dane, da radi ljudskog bezumlja da postane izbeglica i da beži sa Svojom porodicom u Egipat, da Ga Irod ne bi pogubio, jer je Irod smatrao da ako ubije Novorođenog Cara Koga su predskazali proroci, da će na taj način da omogući svojoj dinastiji, svojoj lozi, svojoj političkoj eliti dalji život i opstanak. Toliko je nekada ljudska mržnja i okrenutost ka sopstvenoj moći i vlasti strašna i užasna da ljudi ne mogu uopšte da sagledaju nikakvu stvarnost i nikakve istine šire u odnosu na kontekst svojih želja i potreba da vladaju i da imaju moć. Slava Gospodu Koji nas poučava ovim Jevanđeljem da je nekada bolje skloniti se od zla, nego mu se suprotstavljati, da je bolje otići na neko drugo mesto, u duhovnom ili prostornom smislu nego se suprotstavljati zlu koje nam nanosi štetu i muku i koje nas uništava. Gospod se poistovećuje i sa svima koji boluju, koji stradaju, koji pate na bilo koji način i On je to Svoje poistovećivanje sa svima koji stradaju, koji pate i koji boluju, pokazao u Svojim Jevanđeljima na mnogo različitih načina ali vrhunac Njegovog poistovećivanja sa ljudskim stradanjem jeste Njegovo raspeće na krstu. On je prihvatio da sve naše muke, sve naše nedaće, sve naše nevolje uzme na sebe i On Koji nikada nikome ništa nije skrivio Koji je celom čovečanstvu samo dobro činio i Koji nije imao Sam po Sebi potrebu da se ovaploti i postane čovek nego je to učinio radi nas i radi našeg spasenja. Sin Božiji je dakle iz svoje prevelike ljubavi došao na svet i unizio se pred svima nama i On Koji je iz ljubavi Tvorac čoveka i celoga sveta, On Koji je za vreme Svoga života isceljivao sve koje je susretao, On je prihvatio da na kraju bude nepravedno optužen i raspet. Danas proslavljamo Njegovu Presvetu, Prečistu i Preblagoslovenu Majku i Prisnodjevu Mariju, jer je Ona Ta koja je u ime celoga čovečanstva prihvatila da Svoje telo dâ, da postane hram i izvor života celog čovečanstva i celokupne tvorevine. Svi smo mi, ljudi, životinjski i biljni svet kao i celokupna tvorevina, od istoga sastava, od istog materijala, od iste materije, iz praha sazdani i u prah se svoj vraćamo. Gospod Isus Hristos je posredstvom Svoje Majke i blagodaću Duha Svetoga začet i postao, iako je u večnosti bio Bog, istinski Čovek kako bi sve ono što je čovečansko, što je ljudsko i što je stvoreno učinio nebeskim. Sve ono što je bilo propadljivo, mi i svet u kome živimo, više nije propadljivo nego se kreću ka budućem carstvu Božijem utelovljenim u Hristu Koji se radi nas ovaplotio, i radi nas poživeo i postradao. Neka je slava Njemu, Njegovom rođenju, i Njegovoj Presvetoj Majci Bogorodici i Prisnodjevi Mariji. Neka bi Gospod dao da se ljubav u našim srcima umnoži i da se među nama i u celom svetu učvrsti i utvrdi do Drugog i slavnog Hristovog dolaska i da blaženi život traje u vekove, vekova, amin.