U trenutku kada u još jednom dijelu svijeta svjedočimo nezapamćenom stradanju, dojučerašnje podjele među pravoslavnim hrišćanima ustupaju mjesto egzistencijalnim problemima od presudne važnosti, poput pitanja života i smrti, slobode i ljudskog dostojanstva.
Tako je Antiohijska patrijaršija, nakon potpunog prekida komunikacije sa sestrinskom Jerusalimskom patrijaršijom zbog, činilo se, nepomirljivog spora, donijela je odluku o ponovnom uspostavljanju odnosa, svjesna da je stradanje kroz koje prolaze pravoslavni hrišćani Jerusalimske patrijaršije iznad bilo kakvih podjela.
To je primjer koji bi trebalo da slijedimo svi u svom polju djelovanja, jer stradanje i mučeništvo nemaju pandana po svom intenzitetu, strahotama i posljedicama.
Nevini ljudi stradaju na svakoj strani; njih, ali i nas koji nismo u epicentru događanja to stradanje treba da ujedini nadilazeći sve razlike: vjerske, rasne, statsune…
Smrt ne bira, ona nema naciju, rasu ili konfesionalnu pripadnost; pred njom smo u ovom svijetu svi jednaki.
Pred jednim je ona ipak nemoćna: pred vjerom u život Budućeg vijeka, u kojem neće biti ni podjela ni smrti.
Prikaži ovu objavu u aplikaciji Instagram