U nedjelju, 4. juna 2023. godine u Sabornom hramu Svetoga Save u Berlinu proslavljen je praznik Silaska Svetoga Duha na apostole. Svetu arhijerejsku Liturgiju služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije uz sasluženje sveštenstva hrama. Prazničnu besjedu proiznio je Vladika Grigorije.
Besjeda Episkopa Grigorija:
Draga braćo i sestre, danas je jedan od najvećih praznika Crkve Hristove, čudesni praznik Silaska Svetoga Duha na apostole. Šta bi bio čovjek bez Duha? Bio bi jedna obična lutka od zemlje, nepokretna, nekreativna, nesposobna da učini išta novo. Bio bi ono što je Bog stvorio od zemlje prije nego što je dunuo Duha i prije nego što je čovjek postao duša živa. Šta bi ljudi bili bez Pedesetnice, bez ovoga događaja koji danas slavimo, braćo i sestre? Bili bi uvijek i iznova graditelji Vavilonske kule. Predesetnica je anti-događaj onom događaju kada su ljudi u dolini vavilonskoj odlučili da podignu kulu do neba i da onda i tako postanu jednaki Bogu. Šta se dogodilo? Pomutili su im se jezici, nisu razumjeli jedan drugoga i morali su da se raziđu. Tako je pala Vavilonska kula. Od tada do dana današnjeg bilo je bezbroj pokušaja da se napravi Vavilonska kula i svaki taj pokušaj završio se kao i onaj prvi. Braćo i sestre, Bog je stvorio čovjeka da bude duša živa, da bude ne samo najbitnije i najveličanstvenije biće od svega veličanstvenog što je stvorio na zemlji, nego da bude i Njegov sagovornik, da bude Njegov prijatelj na zemlji. To je jedino moguće ako čovjek ima Duha i ako je duša živa, jer je Bog Duh i diše gdje hoće i daruje život svima onima koje stvara. Zato je, braćo i sestre, današnji praznik praznik iz koga se učimo da je Bog toliko zavolio ovaj svijet te je najprije poslao Svoga Sina Jedinorodnoga da postrada, da pobjedi smrt, i onda je poslao Duha Svetoga kao što je Sin obećao, da ljudi na zemlji ne ostanu bez Bog, da ne ostanu mimo Boga, izvan Boga, da mogu da nađu Boga, dao je Duha Svetoga, Duha Životvornoga, Koji je ovdje među nama, Koji sabira Crkvu, Koji lebdi, Koji daje život, kroz Koga je i Čijom silom je stvoreno sve što diše i sve što postoji. Nama je, braćo i sestre, u današnjem danu kroz Jevanđelje poručeno da Bog saopštava Svoju istinu Duhom Svetim, jer je apostol Petar izašao među narode i govori im nekim jezikom koji su svi razumjeli a da niko nije znao koji je to jezik kojim govori. Oni koji nisu mogli da prime govorili su pijan je, ne znamo šta priča, ali oni koji su imali otvorenost za Duha Svetoga, osjetili su riječi života. Braćo i sestre, mi živimo od tih riječi, od riječi života, od riječi Duha Svetoga, od tih struja, od tih rijeka koje struje tamo gdje hoće i koje će se nastaniti u nama ukoliko mi otvorimo svoj um, svoje srce, svoju dušu, svoje biće da budemo nadahnuti Duhom Svetim. Ukoliko nismo nadahnuti Duhom Svetim onda smo samo prazne ljušture. Ukoliko nismo nadahnuti Duhom Svetim mi smo bolno i strašno sagledani u prošlost i skloni smo da govorimo kako je u prošlosti bilo dobro a sada nije, ili smo oduševljeni nečim što nas vara da u sebi ima Duha. Oduševljeni smo raznoraznim stvarima koje u sebi nemaju Duha a imaju duha laži, duha prevare, duha idolopoklonstva. Zato je važno da razlikujemo duhove. Kako ćemo, braćo i sestre, znati razlikovati duhove? Tome se možemo učiti od svetih, od svih Božijih ljudi koji se nikada nisu saobražavali duhu vremena, nego su se saobražavali Duhu Svetom, jer kako kaže jedan mudrac ko se god oženi duhom vremena, vrlo brzo ostane udovac. Ali oni (sveti) nisu bili bezumno zagledani u prošlost nego su u svom vremenu bili sposobni da pokažu kako Duh Sveti diše, kako stvara uvijek nešto novo. Zato su sveti u svome vremenu često bili neshvaćeni, ponižavani, narugani, ubijani ali nikada nisu prestajali da idu za onim što su vidjeli nadahnuti Duhom Svetim. Nekada nakon pedeset, nekada nakon sto, nekada nakon trista godina ljudi su rekli onaj čovjek je bio pun Duha Svetoga. A čovjek koji je bio pun Duha Svetoga je bio i ostao sveti čovjek. Braćo i sestre, mi smo danas na početku ove službe pročitali jednu čudesnu molitvu koja je upravo obraćanje Duhu Svetom i rekli smo Care Nebeski, Utešitelju, Duše istine, Koji si svuda i sve ispunjavaš, Riznico dobara i Davaoče života, dođi i useli se u nas, i očisti nas od svake nečistote, i spasi, Blagi, duše naše. Kako jednostavna a kako čudesna molitva! Ako iskreni pročitamo ovu molitvu pretvorićemo se u onu kupinu koju je vidio Mojsije da gori a ne sagorijeva, ne sagorijeva ništa u njoj osim grijeha. Zato kada kažemo dođi i useli se u nas, i očisti nas znači dođi i spali trnje naših sagrješenja i ispuni nas blagodaću, Svojom milošću da bismo bili živi, da ne bismo bili zemljane lutke koje samo tumaraju ovim svijetom, da bismo bili sposobni da jedni drugima pomažemo. Kako ćeš dati toplinu drugome ako u tebi nema Duha topline, Duha Svetoga?! Kako ćeš utješiti drugoga ako u tebe nije ušao Utješitelj?! Kako ćeš podići drugoga ako u tebe nije ušao Životodavac?! Kako ćeš biti hristonosac ako nisi duhonosac?! Kako ćeš biti čovjek koji hodi ka carstvu nebeskom ako nisi nadahnut silom Duha Svetoga?! Nemoguće je to, braćo i sestre! Za to nam je potrebno nadahnuće. Za to nam nisu potrebne laži i prevare. Za to nam je potrebno da pustimo u sebe Duha istine, u Kome nema nikakve laži i prevare, Duha Koji sve očišćuje, Duha Koji se prosvećuje, Duha Kojim su dvanaestorica učenika Hristovih osvojili vaseljenu. Nisu je osvojili mačem, nisu je osvojili vojskom, nisu je osvojili diplomatijom, nisu je osvojili lažima i prevarom. Nisu vaseljenu osvojili tako što su nekoga zarobili nego zato što su išli od čovjeka do čovjeka gradeći zajednicu, gradeći ljubav među ljudima. Tako su osvajali svijet od Jerusalima do Korinta, Atine, Soluna, Rima… Onda su sva plemena prišla toj istini, toj blagodati Duha Svetoga. Zato, braćo i sestre, i mi kada stojimo u ovom svetome hramu treba da znamo šta prizivamo, treba da znamo čemu se nadamo, treba da znamo zašto smo ovdje. Da smo ovdje da primimo Duha Svetoga Životvornoga Koji od Oca ishodi, Koji se zajedno sa Ocem i Sinom slavi u vijekove vijekova. Amin.
