EPISKOP GRIGORIJE, KASEL, NOVOSTI

Proslava hramovne slave i besjeda Vladike Grigorija – Kasel

U treću nedjelju po Duhovima, 25. juna 2023. godine proslavljena je hramovna slava u čast Sv. knezu Lazaru. Svetom arhijerejskom Liturgijom načalstvovao je Vladika Grigorije uz sasluženje nadležnog paroha i sveštenikâ Eparhije diseldorfske i njemačke. Nakon Svete Liturgije upriličena je Trpeza ljubavi u crkvenoj sali i porti. 

Besjeda Vladike Grigorija:

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, skoro sam pročitao jedan razgovor. Neko je upitao jednog velikog naučnika da li Bog postoji ili ne postoji a on je odgovorio na jedan neobičan način. Rekao je ako Bog postoji mi smo u nevolji a ako Bog ne postoji mi smo u još većoj nevolji. Zatim su ga pitali kako on to misli da smo mi u nevolji ako Bog postoji. Naučnik je rekao ako Bog postoji onda bi trebalo  stvarno da živimo onako kako On hoće a većina ljudi tako ne živi a ako Bog ne postoji, onda smo, kaže on, udaljeni od sunca toliko i toliko, nalazimo se u jednom prostoru bez ikakve kontrole, bez reda i smisla, i u tom slučaju smo u ozbiljnom problemu. Tako razmišlja jedan naučnik. A kako razmišljamo mi hrišćani? Mi hrišćani znamo ovo što smo upravo pročitali, da je Bog radi nas i našeg spasenja poslao Svoga Sina u ovaj svijet i da je Sin Božiji dao život ne samo za pravednike nego i za grešnike, dao život za svakoga ko povjeruje u Njega, da ne pogine nego da bude živ. Eto, šta je Bog uradio za nas, braćo i sestre, da ne bi bilo tačno ono što pametni naučnik kaže, ako nema Boga onda smo u nevolji. Ali, zamislite da ima Boga i povjerujete kao što povjerovasmo mi Jevanđelju, i to takvoga Boga Koji daje sve da bismo mi imali život i bili živi, čak i Samoga Sebe. Taj Bog, Koji je dao Svoj život za nas, danas nas uči iz Jevanđelja da se ne brinemo šta ćemo jesti i piti, u šta ćemo se obući, da se ne brinemo. On nam kaže pogledajte ljiljana u polju, u svoj slavi svojoj, ni Solomon se ne obuče kao jedan od njih, pa kada travu, koja danas jeste a sutra već uvela i u peć se baca, Bog tako odjeva i tako se za nju brine, kako li neće za vas. Šta je problem sa nama? Naš problem je da mi ne možemo da povjerujemo u to koliko nas Bog voli! Da nas voli više nego ptice koje pjevaju i slobodno lete i više nego ljiljane u polju. Ne znamo zašto u to ne možemo da povjerujemo? Vjerujem, zbog toga što mislimo da nam je lakše ako ne povjerujemo. Danas slavimo, braćo i sestre, jednoga od nas ljudi, koji je povjerovao, i koji je bio obučen kao i Solomon u slavi svojoj, i koji je bio knez i bogataš, slavan, priznat, poštovan, obrazovan, hrabar, mudar sve što čovjek može poželjeti. Onda dođe takva stvarnost da se stavi njegova vjera na ispit. Dolazili su oni koji nisu vjerovali u Bog Koji se žrtvuje za druge i tražili su od njega da se žrtvuje ili da pobjegne. Ima je dovoljno srebra i zlata, mogao je otići u Dubrovnik ili bilo gdje, gdje nema Turaka i gdje Turci ne vladaju. Svi bi ga primili sa tolikim bogatstvom. Ali, on je odlučio da ispuni riječ napisanu u Jevanđelju ištite najprije carstva nebeskog a sve ostalo će vam se pridodati. Znao je da ako bude hito da sačuva svoju odjeću, svoje bogatstvo, svoje zlatnike, znao je da će u tome slučaju izgubiti carstvo Božije, da će izgubiti vječnost. Zato je odlučio da pokuša da zaštiti druge ali ne tako što je poslao vojsku, kao što današnji vladari rade, i oni sa Zapada i oni sa Istoka, sjede u svojim kancelarijama a šalju vojnike da nekoga napadaju i da se protiv nekoga bore. On je stajao na čelu vojske i male su šanse bile da neće izgubiti glavu. Mnogi su govorili da je on to znao unaprijed. Ali ja vjerujem da je on hito da se izbori i pobjedi. Ono što je najbitnije, on je bio spreman da se žrtvuje za druge i kao car, i kao knez, i kao vojskovođa, i kao hrišćanin. Prije svega i iznad svega, on je izgubio život. Ali gledajte šta se dogodilo, mi ga do danas slavimo, mi ga danas volimo, mi mu se danas divimo. Zamislite da je zgrabio svoje kofere i svoje zlato i da je negdje pobjegao, ko bi se njega danas, poslije više od šest stotina godina, sjećao? Niko! Već možemo da shvatimo da je istina riječ Božija da će se sve pridodati onima koji ištu carstvo Božije. Mi ga slikamo na ikonama kao Solomona obučenog u carske odežde i porfiru, i on nam služi kao ugled. Zbog čega nam služi kao ugled? Ne zato što je rekao hajdete, vi mene zaštitite, ja sam vaš knez… Ne! On je učinio sve da zaštiti one iza sebe. Iako je izgubio bitku od moćnije sile, ipak je izgubio tako da njegov sin nije bio toliki vazal kao što su danas knezovi vazali. Despot Stefan je bio vazal ali je bio i hrabar, i moćan, i slobodan, i bio silan i sličan svome ocu po svemu. Najviše mu je bio sličan po vrlinama dobrote, hrabrosti, mudrosti. Eto, braćo i sestre, šta nas uči današnje Jevanđelje i šta nam pokazuje današnji praznik i šta bi mi iz toga trebalo da naučimo, da se ne brinemo previše ali, znam da se mi brinemo. Lično se brinem. Brinemo se šta li će biti u subotu, šta li će biti u nedjelju, kako ću ovo, kako ću ono… Kada god se tako brinemo mi smo malovjerni. Šta treba da uradimo ? Treba da uradimo ono što do nas stoji i da vjerujemo da će ostalo učiniti Bog, tako je govorio Patrijarh Pavle. Sveti Knez Lazar je učinio ono što se od njega očekivalo i zato je slavan. Mnogi nisu učinili ono što se od njih očekivalo i zato su neslavni. Zato vjerujte i nadajte se i nemojte se brinuti, jer nećete brigom svome rastu pridodati jedan lakat, kako kaže Sveto pismo ali vjerujete, i učinite ono što da vas stoji. Da se tome naučimo od Svetoga mučenika i Kneza srpskog i cara Lazara. Amin Bože daj.