Praznik Sretenja u Frankfurt proslavljen je liturgijski. Služene su Liturgije u hramu Vaskrsenja Hristovog i u kapeli Sv. apostola Luke.
Besjeda oca Simona:
Sretenje.
Bog u licu Sina Božijeg izlazi u sretanje čovjeku. Umjesto da je sav život čovjekov izlazak u susret Hristu, Bog nama ide u susretanje.
Što je udaljeniji od Boga čovjek je sićušniji a mašta o svojoj veličini, koje nema, niti može biti.
Blago onom ko je otvorio svoje srce i u njega uselio Isusa Hrista. On ide za starcem Simeonom i poput njega spreman je za vječnost Carstva nebeskog.
,,Sada otpuštaš“ govori hrišćanin ,,slugu tvoga“. Susretnuvši se sa Spasiteljem svijeta, svu brigu i strah zamjenjuje čvrsta vjera i žarka nada.
,,Jer vidješe oči moje spasenje tvoje“. Otuda je pred svijetom i onima koji još nisu sreli Spasitelja zadivljujuća hrabrost hrišćana. Kojima smrt nije strašna jer znaju da je ona uvod u zemlju živih, u nebesko Carstvo.
Mi smo uvjereni da je Hristos Spas.
Crkva nas je to naučila i na svakoj Liturgiji mi se prisajedinjujemo Hristu Vaskrslom Gospodu.
Sretanje Gospoda nam vremenom postaje suštinski i osnovni cilj života.
Molitva zauzima sve veći prostor naših misli. Otuda sve manje brige za ono na šta ne možemo uticati.
Molimo se i želimo drugome da sretne i svim srcem zavoli Gospoda. Kada sretnemo bližnjega, srećemo Hrista. I molimo se za mir u svijetu.
Glasine nas ne plaše jer smo uvjereni da je Bog Koji nas je sreo Ljubav i sve što dopusti jeste na izbavljenje i spasenje naše.
,,Svjetlost za prosvećenje naroda“.Svih naroda.
Zastanimo i poslušajmo tihi Glas.
Obratimo oči svoje na Sina Božijeg.
Ljubimo Gospoda svim srcem, umom i dušom i bližnjeg kao sebe.
Neka gori kandilo vjere u nama.
I ne otimaj se iz ruku Božijih, iz naručja blagodati Hristove, ljubavi Očeve i zajednice Svetoga Duha.
Vani je hladno i haotično, nesrećno i mrkla noć. Strah i jad, kajinovski duh su na trivijalnoj njivi bez Domaćina Hrista. Zašto izaći u sretanje pobješnjelom okeanu i užarenoj lavi? Zar nije ljepša mirna luka i zelena livada?
Gospod nas smiruje i priziva u toplotu i sigurnost blagodati Svoje.
Danas je praznik kada Bogomladenac Isus Hristos, ovaploćeni Bog susreće čovjeka.
On sada prilazi svakome od nas i kuca na naša srca. Otvorimo odmah vrata sebe i ne bojmo se, kakvi god da smo da prihvatimo Boga u svoje srce, um i dušu.
,,Slava naroda Izrailja”, iliti novog Izrailja je završetak molitve i nade.
Slava Božija je vrh svih vrhova i želimo da je svjedočimo i postanemo dio nje.
Kao starac Simeon.
Smireno nositi Krst do otpuštanja iz vremena i prelaska u vječnost licem k Licu. Amin.
