VIKARNI EPISKOP JOVAN, EPISKOP GRIGORIJE, NOVOSTI, HIMELSTIR

Proslava praznika Svetoga Ignjatija Bogonosca – Krsna slava Episkopa Grigorija – Himelstir

Proslava praznika Svetoga Ignjatija Bogonosca počela je večernjim bogosluženjem u nedjelju, 01. januara 2023. godine u manastiru Uspenja Presvete Bogorodice u Himelstiru. Nakon večernje službe Episkop humski g. Jovan u pozdravnoj besjedi čestitao je Episkopu Grigoriju navečerje krsne slave.

U ponedjeljak, 02. januara, u manastiru je služena Sveta arhijerejska Liturgija. Evharistijskim sabranjem načalstvovao je Njegovo Preosveštenstvo Episkop humski g. Jovan uz sasluženje Episkopa Grigorija i velikog broja sveštenstva i naroda Eparhije diseldorfske i njemače. Besjedu na praznično Jevanđelje proiznio je Vladika Jovan. Po završetku bogosluženja Episkop Grigorije se zahvalio svima onima koji su, pored svojih obaveza, izdvojili vrijeme i došli da zajedno proslave velikog Svetitelja i Učitelja Crkve Hristove.

Praznična besjeda Episkopa Jovana:

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Dragi Preosvešteni Vladiko, svečare današnje slave, draga braćo sveštenici, dragi đakoni, draga braćo i sestre. Izuzetna mi je radost i čast da danas stojim na ovom svetom i prestrašnom mestu. Zašto je ovo mesto strašno i zašto je danas u ovom gradu najstrašnije? Danas je ovo mesto najstrašnije, jer se u njemu služi Sveta božanstvena evharistija. Služi se ona ista služba koju je Gospod Isus Hristos odslužio sa svojim Svetim apostolima i učenicima i ostavio Crkvu svoju u amanet čovečanstvu, odnosno onima kojima je poverio kao Svoje Telo da je čuvaju, drže Njegovu zapovest i sve Njegove zapovesti do Drugog i slavnog dolaska. Njegov Drugi i slavni dolazak jeste, takođe, na ovom svetom i strašnom mestu. Danas, kada slavimo Svetoga Ignjatija Bogonosca, sveštenomučenika, sastaju se, na ovom svetom mestu u Gospodu Isusu Hristu, svi događaji i svi praznici iz celokupne sveštene istorije Crkve, ali se danas naročito sećamo Svetoga Ignjatija Bogonosca, koji je po predanju Crkve bio dete koje je Hristos, prema jevanđeoskom svedočenju, stavio u sredinu imeđu Sebe i Svetih apostola i uzeo kao primer smirenja i smirenosti, odnosno kao primer onoga kakvi svi treba da budemo a ponajviše i ponajpre sveštenoslužitelji. Sveti Ignjatije je neposredni nastavljač apostolskog učenja, jer on spada u apostolske učenike, odnosno u one koji su čuli i zapamtili apostolska svedočanstva i njihova učenja. Spisi koje nam je on ostavio, poslanice koje nam je uputio, poslavši na adrese šest crkava i jednu Polikarpu. To su strašna svedočenja sa početka drugoga veka o tome šta je iz Ignjatijeve perspektive značilo biti hrišćanin, šta episkop, šta sveštenik, šta đakon, šta laik. Posle trideset i sedam godina svoje episkopske službe on je bio osuđen na smrt da bude bačen zverima u koloseumu, on putujući od Antiohije za Rim, šalje pisma crkvama i Polikarpu i u njima najpotresnije svedoči o tome šta je po njegovom iskustvu i božanskom otkrivenju Crkva, kakva ona treba da bude, čemu ona služi, koji je njen smisao i koja je njena svrha. On neprestano ponavlja i podseća one kojima upućuje ta pisma da je sveza ljubavi i jedinstvo u Hristu nešto što je u Crkvi najvažnije a sve ono što je suprotno tome zapravo razara ne samo one protiv kojih je usmereno, mada im štetu nanosi, već i da takvo ponašanje i takvi odnosi razaraju i nanose rane i štetu i samom Hristu i Njegovom Telu. Mi smo svi rođeni kao smrtni i svi imamo iskustvo rastrzanosti u našem životu i ovom svetu. Svi imamo osećaj straha i želju da se utemeljimo i da postojimo kao neprolazni, autentični, da za svagda svoju ličnost i sve ono što joj pripada, a za šta verujemo da čini naš identitet i naše osobenosti, za navek sačuvamo. Čuvanje svega toga bez Hrista jeste, kao šta nam je poznato, kao što slušamo, kao što čitamo i kao šta nam Crkva svedoči zapravo promašaj i neuspeh. Iako imamo krvotok, iako imamo metabolizam, iako imamo telo koje se hranom hrani, ništa od toga nije napravljeno i sačinjeno tako da će posle pada čoveka u greh moći da postoji večnom, bez da se u naš krvotok uliva krv Gospoda našeg Isusa Hrista, Onoga koji je na Golgoti stradao za sve nas i koji nam je dao Svoje Telo kao novu hranu ali to Telo i ta Krv nam se daju kao zalog budućeg veka ali ne da ih uzimamo ne mareći jedni za druge i razarajući svezu ljubavi koja postoji u Crkvi, nego taj zalog evharistijskih darova jeste pečat i potvrda one blagodatne ljubavi za koju otvaramo svoja srca i pravimo u njima mesta za Duha Svetoga koji čini da i evharistijski darovi i svako od nas pojedinačno budemo Jedno Telo Hristovo Jednim Duhom Svetim od Boga Oca poslatih. Zato je veliko i potresno svedočanstvo Svetoga Ignjatija sveštenomučenika Bogonosca, jer on idući na stradanje, govori o svedočanstvu iskustva svoje vaskrslosti u Hristu i stradanje vidi kao dobitak i moli, na putu za Rim, Crkve i Polikarpa da čuvaju pre svega i iznad svega crkveno jedinstvo u ljubavi, da svako svakog u Crkvi poštuje na mestu na kome se nalazi kao episkop, kao sveštenik, kao đakon i kao deo naroda Božijeg, ne kao da čovek čoveka poštuje u nekom ovozemaljskom smislu hijerarhije, nego da poštujemo jedni druge kao udove Hristovog Tela i da budemo jedni prema drugima pažljivi, jer bez te pažnje razaramo Crkvu i sami sebe, u onoj meri u kojoj nismo pažljivi, izopštavamo iz crkvene zajednice i božanstvenog jedinstva. U tome smislu je strašno i potresno naše delovanje kojem smo često skloni a koje predstavlja razne vrste intriga i ogovaranja, razne vrste strašnih spletkarenja o kojima i Sveti Ignjatije govori a koja predstavljaju strašniju zaveru protiv Hrista nego otvoreni, neposredni i verbalni sukobi među ljudima. Zato, draga braćo i sestre, dragi oci, neka bi Gospod dao molitvama Svetoga Ignjatija Bogonosca kao na primeru  deteta koje je Hristos stavio među Sebe i apostole, deteta Ignjatija koji je poslužio kao primer smirenosti i krotosti i do kraja života ostao takav, i mi budemo prostodušni kao deca otvorenog srca za blagodati Svetoga Duha i Njegove istine i da nikada ne zaboravimo da ovo dete, koje je Hristos stavio između sebe i apostola koji predstavljaju punoću sveštenstva, ne predstavlja samo decu i da reči teško onome ko sablazni ili se nedolično ponese prema jednom od ovih malih se ne odnose samo na decu nego se odnose na sve one koji su slabi, ranjivi i nejaki, bilo u socijalnom, bilo u intelektualnom ili bilo kakvom drugom pogledu, jer se sa njima Gospod Isus Hristos najpre identifikuje. Ljubav prema njima jeste ljubav prema Samom Hristu i nama omogućuje da se Hristu na taj način približimo. Neka bi nam Gospod darovao, molitvama Svetoga Ignjatija i svih Svetih mučenika, Prečiste i Presvete Bogorodice i Svih Svetih da nam ovaj današnji praznik bude svima na korist i blagoslov na spoznanje istinske blagodatne ljubavi u Gospodu Isusu Hristu, na odagnanje svakog razdora i svake vrste nesloge i razjedinjenosti. Neka bi našem dragom Vladiki, koji nas je danas sabrao na ovom svetom mestu i čija nas ljubav uvek sabira, neka bi mu Gospod molitvama Svetoga Ignjatija dao mnoga i blaga ljeta da upravlja ovom našom Svetom Crkvom na korist i spasenje svih nas a na salvu Božiju i večnu radost Svete Crkve amin.