BERLIN, MITROPOLIT GRIGORIJE, NOVOSTI

Proslavljen praznik Svetoga Save u Berlinu

U petak, 27. januara 2023. godine, na praznik Svetoga Save, proslavljena je slava Sabornog hrama na Vedingu u Berlinu. Evharistijskim sabranjem načalstvovao je Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop i Mitropolit podolski g. Tihon uz sasluženje Njegovog Preosveštenstva Episkopa Diseldorfa i Njemačke g. Grigorija, Njegovog Preosveštenstva Episkopa palmirskog  g. Hane,  (Jovana) i sveštenstva srpske, ruske i bugarske crkve. Prazničnu besjedu održao je Episkop Grigorije, dok je pozdravno slovo svoj pravoslavnoj braći održao Arhiepiskop Tihon na kraju bogosluženja.

Besjeda Episkopa Grigorija:

Sveti Sava je bio intelektualna avangarda svoga vremena, revolucionar koji je na svojim plećima iznio cijelu jednu revoluciju. Koliko god to paradoksalno zvučalo, Sveti Sava je avangarda i za naše vrijeme. 

Za razliku od društvene elite toga doba koja se gubila u sitnim i krupnim trvenjima oko vlasti i teritorija, on je imao jasnu viziju. I još važnije, hrabrost i spremnost da je ostvari. Ne zavaravajmo se, nije to išlo glatko i lako, pogotovo ako bar na trenutak zamislimo kontekst Savinog vijeka, koji je, nasuprot ustaljenim romantičarskim predstavama kojima smo skloni, bio ogrezao duboko u neuređenost, teritorijalnu rascjepkanost i nesuglasice svake vrste. 

Tom odbjeglom princu rijetke obdarenosti bilo je jasnije, prije osam vijekova, šta je bitno za jednu državu i kako bi ona trebalo da se uredi nego što je to mnogima danas, kada, bar teoretski, postoje sve pretpostavke da se do tih uvida dođe brže i lakše. 

I dok gledam njegove oči na fotografiji čuvene freske iz Mileševe, pokušavam nazrijeti ono što ne otkrivaju njegova žitija. Nastojim uhvatiti tragove žara na kojem je razgorio sva svoja pregnuća. Ali ćuti pogled Savin, i tek se nakratko, iz njegovih dubina, razlije pučina blagosti koja nije od ovog svijeta.

Suzdržan je, na moju žalost, bio freskopisac, iako je Svetog Savu, prototipa za svoju fresku, gotovo svakodnevno gledao pred sobom.

Iz Savinog pogleda ipak nije uspio, ili nije htio, skloniti sjetu. Kao da će Savi oči zasuziti svakoga časa, zagledanom u daljine, možda u vijekove koji dolaze. A iza tog pogleda neka plamena iskra što samo na tren probljesne, kao nada koja se projavljuje i koja je samo njegovim očima vidljiva.

Najradije bih, za kraj, u Desankinom maniru, zatražio pomilovanje za Svetoga Savu, jer smo ga sveli na floskule i istrošene riječi koje se ponavljaju na školskim priredbama i akademijama njemu u čast. Pomilovanje zbog svih kitnjastih govora i eksklamacija u kojima je malo istinskog Svetog Save, a previše nas. 

Slava mu u carstvu vječnome. A dugujemo mu mnogo više od ovih riječi, mnogo više nego što uopšte možemo da iskažemo i zamislimo. 

Više o ovom događaju na:

https://rokmp.de/arhiepiskop-tihon-vozglavil-sluzhenie-liturgii-v-hrame-svjatogo-savvy-serbskogo-v-berline/