U subotu, 2. septembra 2023. godine proslavljena je slava manastira Uspenja Presvete Bogorodice u Himelstiru. Bogosluženjem je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije uz sasluženje sveštenstva Eparhije i vjernog naroda. Tom prilikom Vladika Grigorije izvršio je, u sklopu Svete Liturgije, čin krštenja i miropomazanja dijeteta Vuka – Vasilija.
Nakon bogosluženja upriličeno je posluženje uz narodno veselje.
Besjeda Vladike Grigorija:
Draga braćo i sestre, danas je mnogostruka slava i radost, ovdje u ovom manastiru. Danas slavimo Presvetu, Prečistu, Preblagoslovenu i Slavnu Vladičicu našu Bogorodicu i Prisnodjevu Mariju. Danas smo krstili Vuka – Vasilija, što uvijek čini radost i na nebu i na zemlji. Moj Učitelj, Vladika Atanasije, volio je uvijek prilikom krštenja da ponavlja jednu misao, govoreći kada god se rodi čovjek na zemlji, Bog ispovijeda svoju vjeru u čovjeka, kada god se krsti na zemlji, čovjek ispovijeda svoju vjeru u Boga. Ono o čemu bih danas najradije govorio je vjera, braćo i sestre. Zašto vjera? Zato što danas slavimo najvjerniju od svih ljudi – Bogorodicu Mariju! Kao što ste čuli, na početku sam rekao kako Je nazivamo: Preblagoslovena, Slavna, Čista, Prečista i dobro bi bilo da se zapitamo zašto je tako zovemo i zašto On takva, uistinu, jeste. Draga braćo i sestre, kada služimo ovu božansku službu, mi sveštenici, od najčistijeg hljeba koji može da se napravi, izdvajamo jedno veliko parče koje se zove Agnec ili Jagnje, Koje daje život svijetu za život svijeta. Jagnje Božije za Koje je rekao Jovan da ide i donosi spasenje svjijetu. To Jagnje Božije, taj Agnec, to je braćo i sestre, u svim svjetovima i u svim vremenima, nešto najčistije što postoji, to je Hristos Gospod. Pored tog Agneca, na božanskoj službi, stoji jedan manji dio hljeba, od istog hljeba, u obliku trougla, simbol Presvete Bogorodice. Ona je prva do Agneca, Ona je prva do Čistote. Kada sam razmišljao o svojoj i našoj ljudskoj nečistoti i kada sam se pitao otkud Njoj takva čistota, sjetio sam se te slike da je On prva do Čistote. A kako je uspjela u tome? Čime je to zaslužila? Vjerom, braćo i sestre, vjerom neizrecivom, vjerom istinitom, iskrenom i razumnom, pravom vjerom, suštinskom vjerom. A kako mi to znamo? Znamo od onog događaja Blagovijesti, kada Joj arhangel govori da će roditi Sina i da To što će roditi biti sveto i da je To od Duha Svetoga. Ona ga pita kako će to biti, da li je to moguće i On Joj odgovara da će Je osjeniti Sila Duha Svetoga a On evo, Sluškinje Gospodnje, neka Mi bude po riječi tvojoj. Od toga časa, pa do onoga časa kada je stajala pod krstom i kada su se ispunile riječi proroka koji govori a Tebi Ženo, probošće mač srce. Ona je gledala kako kopljem probadaju rebra, Njenog Sina i Boga našega. Ali se nije pokolebala, nije se pomjerila, nije se strašila nego je bila tu pored, uvijek tu i uvijek sa Svojim Sinom, i uvijek u vjeri da je On Sin Božiji i Sin Čovječiji. Braćo i sestre, zapamtite ovo da ne prethodi naša čistota vjeri nego vjera prethodi našoj čistoti. Onako kako vjerujemo tako ćemo živjeti, onako kako vjerujemo da očišćuje Onaj Koji je stvorio nebo i zemlju tako ćemo biti i očišćeni. Zato je vjera toliko moćna, vjera zna svoja put, vjera zna svoj cilj i vjera, ne samo da upućuje, ne samo da osnažuje, nego vjera očišćuje, očišćuje tako što idemo vjerom ka Onome Koji je sama Čistota, potpuna Jednostavnost, Savršenstvo, Koje nam se daruje kroz taj Sveti hljeb, Sveti Agnec, Koji nam se darovao, Koji je došao u ovaj svijet da niko ne pogine i da niko ne umre, i da svi budu živi. Danas, braćo i sestre, kada stojim u ovom hramu i kada smo krstili ovo divno dijete, na ispitu je naša vjera. Naime, dječak Vuk – Vasilije je bolestan, ima bolesne bubrege. Njegovi roditelji i ljekari sve čine da ga spasu, da bude živ. Mi danas treba da izrazimo i da pokažemo svoju vjeru. Vjerujemo li mi da naša vjera može pomoći, vjerujemo li mi da Bog može pomoći, vjerujemo li mi da Bog kroz ljekare može pomoći, vjerujemo li mi da ovi njegovi roditelji toliko vjeruju u njegov život. I tu ćemo vidjeti, braćo i sestre, koliko smo pokolebljivi i koliko smo nemoćni u svojoj vjeri. A u suštini, što više budemo vjerovali, što više budemo istrijemljeni ka životu, ka Hristu, tako ćemo više u vjerovati u život. Zato, ako mogu to da ispovjedim, dok sam krštavao ovo dijete, i dok sam ga gledao u oči, jedino u šta nisam mogao povjerovati u tom momentu jeste da ono može umrijeti, jer moramo vjerovati u život, Hristos je život. To nas je naučila Bogorodica, ali nas je takođe naučila da moramo uznijeti svoj krst, da moramo čvrsto stajati u svojoj muci, da moramo biti nepokolebljivi u svojoj vjeri i da će Bog onda vaskrsnuti nas, On će životom poraziti smrt ali Njegov život postaće i naš život. Zato je čudesna ova pjesma, vi koji se u Hrista krstiste u Hrista se obukoste, vi koji ispovijedate Njegovu smrt, ispovijedate i Njegovo vaskrsenje, vi koji prolazite i proći ćete kroz smrt, vi ćete zadobiti život, Život kao što ga je On zadobio. Eto, braćo i sestre, nekoliko riječi o vjeri, nekoliko riječi o Majci Božijoj, nekoliko riječi o krštenju, a sve se mogu sažeti u jednu jedinu misao, a to je da se sjedinimo sa Agnecom, Koji oživotvoruje, Koji očišćuje, Koji spasava, Koji nam život daje. Amin, Bože daj!
