Ima tu mnogo dobrih i korisno-praktičnih razloga za korištenje ovog uređaja.
I više se ne postavlja pitanje: nego redom svi u svim zanimanjima se služe mobilnim telefonom. Čak smo i mi u Crkvi navikli da naši vjernici za vrijeme Liturgije slikaju, snimaju. Niko više i ne pita, niko više i ne brani. “Nema veze”, opšti je zaključak.
Roditeljima savjet: kontrolišite djecu. Najispravnije kroz vaspitanje i uspostavljanje “odnosa povjerenja”, da se ne bi desilo kao što piše u knjizi “Carica” (Šan Sa) “da će se iz ogromne radosti rađati patnja i očaj”.
Pored “zavisnosti” od mobilnog, koju je lako uočiti od proslave “Slave” do ulice i kod svih, drugi problem jeste preopterećenost informacijama, koje bih nazvao “nepotrebnim”. Jer “mnoge su knjige napisane”, ali u sve knjige ovoga svijeta ne bi se mogao opisati život Hristov, na primer. Ili, sjećam se kako nam je jedan profesor u Bogosloviji govorio da se nećemo moći studiozno baviti svakom naukom, nego biramo poslije koju ćemo nauku (predmet) najviše izučavati. Kao što u mobilni telefon stane hiljade slika, snimaka, pa u jednom momentu dolazi do “preopterećenja memorije”, tako i čovjek današnjice smara se ogromnim brojem informacija (sport, politika, vrijeme, zbivanja u svijetu, nesreće, skandali, bombastični naslovi, mnoge netačne informacije, detalji iz privatnih života, razne serije, sablažnjujuće emisije koje se najviše “gledaju”… i mnogo drugih štetnih poruka koje se loše odražavaju na srce i dušu). Što napisa Dostojevski; kako je Kolja Krasotkin sa svojih trinaest godina čitao kriomice štivo koje i nije bilo za njegove godine baš. Djeca od malena dakle ulaze u svijet ogromnih razmjera, gdje “slobodno” mogu da surfuju gdje žele i na taj način njihove dušice bivaju ranjene svim onim što nije shodno njihovom uzrastu, ali i bivaju od malena porobljeni. Dok na drugoj strani: roditelji bivaju udaljeni jedni od drugih, otuđenost se javila kao proizvod “ogromne radosti”, pa onda “patnja i bol”, kada se bračni parovi razvode zbog socijalnih mreža i upetljavanja u ono što etički nije ispravno. Flertovanje, praćenje objava, lažnih profila… Valjda će i ovo postati tema (postala je) psihologa i duhovnika.
Nova tema, koje se ne treba plašiti.
Dovoljno je samo istinu pogledati u oči i uz pomoć molitve i života u Crkvi, upravljati mobilnim telefonom domaćinski.
Kao što se brinu za ekonomiju svoje porodice, urednost, itd, tate i mame povedite računa da imate otvoren pedagoški dijalog sa djecom u vezi korištenja mobilnih telefona.
Možda bi pedagozi, psiholozi, oftamolozi i drugi stručnjaci trebali odrediti donju granicu od koje godine djetetu dati mobilni telefon u ruke (sa svijetom interneta).
Pošto je ovo još svježa tema “neispitana”, a tehnologija se zahuktala i prosto tutnji i grmi, preporučio bih roditeljima da kroz uzajamnu ljubav vaspitavajući svoju djecu te da im u najranijem periodu života (3-5) ne daju ovu spravicu u ruke.
Na žalost, umorni roditelji na taj način (predajom mobilnog telefona u djetinje ručice) imaju više mira od plača i djetinjeg traženja pažnje i tako pod linijom nižeg otpora “popuste”…
Par zaključaka (pitanja)
Pod broj jedan: pitanje je kako dugo gledanje u ekran utiče na vid, koliko je štetno
2. Kako baterija telefona utiče na zdravlje fizičko (zračenje)
3. Djeca npr. u petoj godini otvaraju i “vide” sve što zažele, što je razobličavajuće i sablažnjujuće za tu čistu srcad i dušice
Neka od “Rješenja”
Probajmo razmisliti o “izletu” u prirodu.
I ne treba od toga praviti senzaciju i spektakl (slikati se za socijalne mreže) nego jednostavno izaći iz stana i prošetati okolo. Siguran sam da ćete otkriti mnogo lijepih stvari, jer i drvo, trava, ptičica, nebo i oblak, komšija koji te lijepo pozdravi, su istinski dobar i lijep svijet koji odmara i godi svakom normalnom čovjeku.
Sa porodicom prošetati.
Razgovarati.
Bogu se moliti…
I da se vrnem na naslovnu stranu: Čitati! Knjige. Toliko ima dobrih knjiga:
Klasika, modernih pisaca.
Bogoslovskih.
“Čitanje razvija moždane vijuge”, govorio je moj otac Janko, strastveni knjigoljubac i Hristoljubavc.
Naročito ne zaboravi jednu knjigu koju svaki hrišćanin treba da ima.
Čitaj i uči se iz Jevanđelja Gospoda našega Isusa Hrista, i nikada nećeš ostati “iza”, nećeš zaostati, neće te “pregaziti vrijeme” jer je “Jevanđelje uvijek aktuelno, i nikad ne zastareva” (Sv. Nikolaj Žički).
Svemu ćemo vjerovati, svemu se nadati, duhove ispitivati i oprezno, ali neustrašivo, lagano se žureći ka Carstvu Oca i Sina i Svetoga Duha.