Lijepo vrijeme i ove godine omogućilo je da vupertalska zajednica hramovnu slavu proslavi u porti hrama. Liturgijskim sabranjem u porti načalstvovao je otac Mladen Janjić, a sasluživali su mu o. Jovan Marić, o. Zoran Ilić i đakon Aleksandar Debeljak. Đakon Aleksandar je po čitanju jevanđelskih odlomaka proiznio besjedu vješto povezavši Priču o vinogradarima sa jevanđelskim odlomkom o Marti i Mariji i jevanđelskim svedočanstvima koja otkrivaju karakter Majke Božije čije smo rođenje proslavili.
Domaćin ovogodišnje slave naše zajednice bio je gospodin Milenko Milosavljević sa svojom porodicom koji se potrudio da svi parohijani okupljeni na liturgijskoj proslavi budu ugošćeni slavskom trpezom.
Na kraju liturgije zahvalivši se najprije Gospodu na divnom danu, sveštenoslužiteljima na ukazanoj ljubavi zajedničkom molitvom, otac Zoran zahvalio se svima koji su na različite načine pomogli da život vupertalske crkve zasija ljepšim i intenzivnijim sjajem.
Besjeda đakona Aleksandra Debeljaka:
Upravo smo čuli dvije priče. Jedan je priča iz Hristovog života a druga je priča Hristova.
Prva nam kaže kako Hristos dolazi u kuću Marte i Marije, sestara Njegovog prijatelja Lazara. Marta se istinski trudi da Ga gostoljubivo dočeka i sva obuzeta brigom ne stiže da čuje riječi Učiteljeve propovjedi. Marija, ne mareći za obaveze domaćina prema Velikom Gostu, sjeda kraj nogu Isusovih i pažljivao sluaša Njgovo govor. Dvije osobe, Marta i Marija, vrlinski ispunjene, Marta vrlinom gostoprimstva a Marija vrlinom poslušnosti i slušanja Riječi Božije. Hristos ne prekorijeva Martu nego nagalšava da je Marija bolji dio izabrala koji joj se neće oduzeti. Šta to znači, braćo i sestre? Tjelesna hrana, nezaobilazni element svakog gostoprimstva ne može ispuniti naše potrebe, ponovo ćemo ogladnjeti, ponovo ožednjeti jer nam ona ne daje smisao životu. Smisao i spasenje nalaze se u Hristovim Riječima vječnog života i utjehe i ko te riječi sluša neće biti gladan i žedan dovijeka jer će u njima naći smisao i slobodu od opterećenja prolaznim stvarima ovoga svijeta.
Drugo Jevanđelje nam kazuje jednu od mnogih priča Isusovih o vinogradu i vinogradarima. Domaćin kom vinograd pripada daje ga na obradu svojim vinogradarima. Kada je rod sazrio, vlasnik vinograda šalje sluge radi berbe roda ali vinogradari pohvataše sluge i naudiše im. Domaćin i dalje vjerujući da će ga poslušati, šalje svoga sina ali to se ne desi nego i njega ubiše želeći da postanu nasljednici onoga što im ne pripada. Hristos nam pričom kazuje kako bezumni vinogradari ne želeći da prime i saslušaju poruku ubijaju sluge koji su vijesnici gospodarevih riječi. Pošto bezumnost skopčana za gordošću ne poznaje granice, vinogradari nisu poštedjeli ni život sina gospodara vinograda. Bezumelje, kao što nam sama riječ kaže – odsustvo uma, nastaje kada ne slušamo ili ne želimo da čujemo nečije riječi i lični utisak gradimo na predrasudama. Odlika zlih vinogradara jeste bezumlje usljed odbijanja da čuju, usljed zatvaranja ušiju na riječ poruke gospodara, potkrijepljeno gordošću i srebroljubljem.
Prva priča nam govori o vrlini slušanja Riječi Božije a druga o tragičnom ishodu i pogibau zlih vinogradara koji ne žele da čuju riječi Gospodara, riječi Boga.
Kakve ovo veze ima sa današnjim praznikom?
Djeva Marija u ovim Svetim Spisima (Jevanđeljima) prikazana je ne kao osoba koja drži duge govore i zapovjeda, ona zna da ta uloga pripada njenom Sinu. On ćuti i sluša kao Marija sestra Lazareva koja je bolji posao izabrala. Majka Božija nas svojim primjernom uči da budemo pomni slušaoci Riječi Sina Njenog i vjerni izvršioci zapovjesti Njegovih.
Mjesto presvete, prečiste, preblagoslovene žene među ljudima i anđelima pripada Dijevi Mariji. U svakom pravosalvnom hramu i domu možemo vidjeti ikonu Majke Božije koja gleda u svoga Mladenca Hrista predstavljenog kao malog odraslog čovjeka odlikovanog zrelošću dubokog uma. Sveta Dijeva prisutna je i u našim molitvama, nerijetko ćemo čuti njeno ime, njoj upućenu hvalu tokom Svete Liturgije. Sveto Pismo o njoj govori kao o ličnosti čvrste vjere pune razboritošću, nadahnutoj osobi pjesničkog duha prožetim Sv.Pismom, majci blage naravi, hrabroj ženi kojoj iskušenja ne mogu poljuljati vjeru.
-
Ona pomno i sa strahopoštvanjem sluša riječi anđela blagovjestitelja i nakon kratkog razgovora sa njim razumnom vjerom izgovara rečenicu sasenja ljudskog roda koja glasi – ,,Evo sluškinje Gospodnje – neka mi bude po riječi tvojoj!“;
-
U razgovoru sa Jelisavetom, majkom Jovana Krstitelja, Dijeva Marija nadahnutim govorom veliča Gospoda i hvali Ime Njegovo što ju je udostoji nepremašive radosti i blagodati;
-
Ne ropće što Bogomladenca rađa u pećini na jaslama među pastirima;
-
Odvažno se upućuje na put u Egipat, štiteći život svoga Sina;
-
Na proročke riječi Simeona Bogovica, da će joj mač probosti srce, ukazujući na stradanja Sina joj Hrista, Dijeva smjerno ćuti;
-
Kada je Hristos kao davanestogodišnji dječak, bez znanja Josifa i Marije, tri dana proveo u hramu, ona Ga nije prekorijevala nego blago upitala: ,,Čedo, što nam tako učini?…tražimo te sa bolom“;
-
Moli svoga Sina da mladencima iz Kane Galilejske pomogne i otkloni sramotu jer im je nestalo vina za goste. Hristos, na majčine riječi, odgovara čineći prvo čudo;
-
Svoga Sina ne napušta ni tokom stradanja, hrabro podnoseći mučenja koja je Hristos podnosio;
-
Vjerujući Hristovom obećanju, ona Ga nako Njegove smrti pomno čeka , kao i svaka majka povratak sina koji je svoj dolazak čvrsto obećao;
-
Sve vrijeme svoga života, Dijeva Marija, riječi života, riječi Hristove i riječi o Hristu slagala je i čuvala u srcu svome, koje iako probodeno mačem Hristovih muka, nije prestalo da pamti i da voli cijeli ljudski rod.
Svemu rečenom o Dijevi Mariji, uči nas Sveto Pismo, prvo ispisano u njenom srcu pa tek onda na pergamentu i papiru, trošnim materijalima za razliku od srca koje u sinfoniji sa razumom osjeća, pamti i voli.
Ona vjeruje, razumije, sluša, poštuje, trpi, voli i prašta, majka svih i svega. Molimo joj se da nas prihvati u svoje naručje i uvede u castvo budućega vijeka, amin!
