Dali je svijet lijep?
Kakav je svijet izgledao Svetom prvomučeniku Stefanu, ili Svetom velikomučeniku Georgiju, Dimitriju Solunskom koga ćemo, ako Bog da, uskoro slaviti?
Njima koji su se u Hrista krstili i obukli, znali su (smo) da idu (idemo) na put saraspinjanja Sinu Božijem, Bogočovjeku Isusu Hristu koji se blagovoljenjem Oca ovaplotio od Duha Svetoga i Bogorodice Marije i postao čovjek. Raspet radi nas.
Vjerujem da su i mučenici postradali što su Hrista uselili u srce; slično Hristu raspetom na Krstu posmatrali svijet. “Oprosti im oče, jer ne znaju šta čine!”
Bez obzira na strahotu muka, znali su da ih “vječna slava čeka”. No, nisu “zbog slave” oni pretrpjeli nego zbog svijeta jevanđelskog u kom su već živjeli. Bili su zemni anđeli.
Oni su se odlučili da po svaku cijenu ne napuste zajednicu sa Hristom.
Pod omoforom Presvete Bogorodice odabrali su blagodatni život u Duhu Svetom i Hristos je već živio u njima. Zato su sve podvale ovog i svijeta mraka bile zaludne.
Prijetnje, bol i muka su kratkotrajni naspram vječnog blaženstva.
Čovjek i sada isto osjeća i bira.
Jer Hristos je isti, i juče i danas i zauvijek, Jevanđelje ne stari.
Mi prolazimo, biramo i beremo plodove usput. Gradimo svoj put. Živimo u svijetu, kako ga slobodno odaberemo. Ko odabere svijet jevanđelja i živi u tom svijetu, (a to nije svijet prošlosti i utopije nego realnost u Istini, blagodatni put i živi život): zora svježi, dan se vedri, nebo plavomodro i okean široki.
Ljubimo Boga i čovjeka.
Sve je sveto.
Iskra neugasiva obraza Božijeg u svakom je čovjeku. I vidimo da je svijet lijep.
Provalija između dobra i zla i sada je tu i zlo Dobra trpjeti ne može. Jer je Bog Ljubav. Čovjek koji zna da je Ljepota Ljubavi spasila svijet ne preostaje drugo nego da ide tom uskom stazom, najljepšom kao kroz predsoblje vječnog Carstva koje uskoro dolazi nama i mi njemu već hrlimo.
Neko će reći: a ratovi i zlo što se zbiva?!
Da, vidimo i to i znamo da đavo postoji, ali mi smo odabrali mir Hristov.
Svijet je ovaj i saraspinjanje ali što je najvažnije i savaskrsavanje Isusu Gospodu.
Biramo srce u svijetlo odjejanje Vaskrsenja obući. Lagano i nepokolebljivo, ne ustrašeno od gromovne prijetnje slušamo
Tihi glas koji se najglasnije čuje.
Isus Hristos je naš život i sve mu svoje predajemo.
Zato je svijet lijep.
I u stradanju Sv. Stefanu arhiđakonu i svima Hristonoscima do danas i do kraja vremena ovo vrijeme, i život, osvećeni su Bogojavljenjem, prosijava sve Vaskrsenjem Hristovim.
“Ne boj se, maleno stado, ja sam s vama do svršetka vijeka”, govori Gospod.
Trgnimo se i danas Liturgijom krenimo da živimo u svijetu jevanđelja.
To je svijet dobrote i ljubavi.
Uvod u Carstvo nebesko.
“Sve činite bez gunđanja i dvoumljenja, da budete besprekorni i čestiti, djeca Božija neporočna usred roda nevaljaloga i pokvarenoga, u kojemu sijate kao svjetila u vasioni, držeći riječ života na moju pohvalu i dan Hristov.” (Posl. Filipljanima)
o. Simon