VIKARNI EPISKOP JOVAN, NOVOSTI

Sveta arhijerejska Liturgija i beseda Vladike Jovana – Traunrojt

U subotu, 3. februara 2024.god. (21. januara po Jul.kal), na Praznik Svetog Maksima Ispovednika,  je Njegovo Preosveštenstvo Episkop humski, g. Jovan po prvi put posetio crkvenu zajednicu u Traunrojtu. Vladika Jovan je u Hramu Sveta Tri Jerarha (Rumunska Pravoslavna Crkva) načalstvovao Svetom arihijerejskom Liturgijom uz sasluživanje: protojereja-stavrofora Konstantina Bartoka, jereja Dragiše Jerkića i đakona Dejana Ristića i Arsenija Jovanovića. U svojoj besedi je Njegovo Preosveštenstvo podsetio da se na svakoj Svetoj Litrugiji proslavlja Vaskrsenje Gospoda Boga i Spasa Našeg Isusa Hrista i naglasio u tumačenju pročitane perikope iz Jevanđelja po Luki da je upravo svetlost Vaskrslog Sina Božijeg isceljujuća i spasonosna sila koja obnavlja naše snage uvodeći svako ljudsku ličnost u zajednicu sa Ocem Nebeskim.
 
Toga dana su vernici ove mlade crkvene zajednice po prvi put organizovali Svetosavsku proslavu na kojoj je bio prisutan veliki broj Srba iz grada i okoline. Vladika Jovan je po osvećenju slavskih znamenja kao znak zahvalnosti za hrišćansku ljubav i gostoprimstvo ocu Konstantinu, nastojatelju Hrama Sv. Tri Jerarha, u ime Srpske crkvene zajednice grada Traunrojta poklonio ikonu Svete Petke, svetiteljke koja uživa posebno poštovanje kod oba pravoslavna naroda.
Za prazničnom trpezom se pristunim vernicima pozdravnim rečima takođe obratio i gospodin Rajnhold Šrol, zamenik gradonačelnika grada Traunrojta ističući važnost razvoja crkvenog i kulturnog života srpske zajednice u ovom gradu.
 
 

Beseda Vladike Jovana:

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, neka vam je srećan današnji praznik. Danas proslavljamo Svetoga Savu prvoga Arhiepiskopa i prosvetitelja srpskog, jer smo praznovanje pomerili da bismo mogli u što većem broju da se saberemo. Danas naša Crkva slavi jednog divnog Svetitelja Maksima Ispovednika. Kada god se saberemo na svetu liturgiju mi slavimo vaskrsenje Hristovo a slaveći vaskrsenje Hristovo mi zapravo slavimo spasenje sveta i čoveka. Na mestu na kojem smo se danas sabrali, kroz svetu liturgiju događa se i dogodiće se celokupna istorija spasenja sveta i čoveka od stvaranja sveta pa do vaskrsenja svih iz mrtvih i do Drugoga slavnoga Hristovog dolaska. To je ono što mi danas slavimo i ono u čemu mi danas učestvujemo. Zato od ove Liturgije i ovoga sabranja za nas hrišćane uopšte i za ceo svet, nema ništa ni važnije ni veće. Danas smo se sabrali na ovo mesto da ispovedimo veru u živoga Boga, da ispovedimo veru u istine koje su do nas došle od Gospoda Isusa Hrista preko apostola, Svetih otaca, a do nas konkretno preko Svetoga Save prvog Arhiepiskopa i prosvetitelja srpskog, da je smisao našeg života i postojanja u životu, u Gospodu Isusu Hristu, Koji je sobom doneo nov život, oslobodio nas svih zabluda i istovremeno omogućio da mi, koji smo pali i propadljivi, možemo novim i drugačijim očima, očima vaskrsenja da vidimo i svet i druge ljude koje srećemo. Zato ovo mesto za nas jeste uvek mesto preobraženja, mesto koje nas utvrđuje u veri, pomaže nam da budemo otvoreniji prema svetu i ljudima sa kojima živimo ali istovremeno da ni u kome slučaju ne postanemo deo ovog sveta.  Kada kažemo da ne želimo da postanemo deo ovoga sveta onda ne želimo da postanemo deo bilo čega što je truležno, propadljivo, da ne daj Bože, zamenimo našeg Tvorca i Boga za nešto materijalno, da se ne vežemo ni za šta što je materijalno, ni za kakvu ideju i ideologiju, kao što je to bivalo u istoriji i kao što smo čuli u današnjem Jevanđelju, da su neki ljudi u Hristovo doba, želeći da se pridržavaju starozavetnih normi i pravila izgubili osećaj zato je Bog ljudima dao zapovesti, da dao im je da ih sačuva od greha, da ih zadrži na pravom putu i da im omogući da bolje, iskrenije i neposrednije vole Boga i jedni druge. A oni su vremenom te zapovesti počeli da tumače na pogrešan način. Tako su, na primer, praznovanje subote koristili kako bi u ovom konkretnom slučaju optužili Hrista da čini nešto u subotu, a subotom nije dozvoljeno ništa da se čini, bez obzira što se u ovom slučaju radilo o tome da je Hristos hteo da izleči bolesnog čoveka. Neka bi Gospod molitvama Svetoga Save i svih svetih darovao svima nama, da danas sa ovoga svetoga mesta izađemo preobraženi i pokajani, da postavimo svome životu jedan novi početak koji je uvek moguć upravo na ovome mestu, ne našim silama i moćima, nego moćima vaskrslog Gospoda Isusa Hrista, Koji, kada se otvorimo za to, počinje da živi u nama i mi se oslobađamo svih stega ovoga sveta i više se ne bojimo smrti, a kada prestanemo da se bojimo smrti onda ćemo prestati da robujemo bilo čemu što je od ovoga sveta i što pripada ovome svetu, neka bi Gospod dao da se svi danas u miru i ljubavi, praštajući jedni drugima, moleći se jedni za druge i za ceo sveti i što je važno, moleći se i za sve naše neprijatelje, pričestimo Svetim i Životvornim Gospodnjim Tajnama i da da doživimo na ovome mestu Hristovo vaskrsenje i da ga doživljavamo i njime živimo u sve dane našega života a ne samo u sve dane svoga ovozemaljskog života, nego da živimo Hristovim vaskrsenjem i vekove vekova amin.