VIKARNI EPISKOP JOVAN, ESEN, NOVOSTI

Sveta arhijerejska Liturgija u Esenu

U subotu, 18. juna 2022. godine Sveti arhijerejsku Liturgiju u esenskom hramu Svetoga arhiđakona Stefana služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop humski g. Jovan uz sasluženje sveštenika Zorana Ilića i Stefana Marića. Nakon Svete Liturgije članovi dečijeg pozorišta iz Esena priredili su jednu predstavu posvećenu prazniku Vidovdana.

Besedu povodom proslave praznika Vidovdana održao je Vladika Jovan.

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha! Draga braćo i sestre, sabrali smo se danas, deset dana pre Vidovdana, da proslavimo ovaj praznik kao jedan, za nas Srbe, najznačajniji praznik. Danas proslavljamo i odanije Pedesetnice. Svi događaji i svi praznici su takvi da je njihovo značenje sažeto u svakoj jevanđeoskoj priči pojedinačno i u svim jevanđeoskim pričama zajedno a jevanđeoske priče i praznici su jedno u Gospodu Isusu Hristu. On je za nas poživeo, činio čuda, vaskrsavao ljude iz mrtvih, isceljivao ih od različitih bolesti, tešio one koji su onepravdovani i mir davao onima koju su uznemireni. Hrabrio je i one koji su stradali za pravdu i istinu jer su postradali sa Njim, u Njemu i Njegovim, Hristovim stradanjima. Jevanđelje Hristovo i sam Hristos u ovaj svet donose nešto što je potpuno drugačije od onoga na šta smo mi navikli i nešto potpuno drugačije od svega onoga čemu mi težimo, zato svaki put kada čitamo Jevanđelje, a naročito kada ga čujemo u crkvi, ono svakoga od nas, na neki način, prene iz sna, jer primećujemo da Gospod u potpunosti postupa drugačije u odnosu na naša očekivanja i Njegov poziv na ljubav prevazilazi sve naše uobičajene predstave o ljubavi. U današnjem Jevanđelju čuli smo da nas Gospod poziva da volimo one koji nama čine nepravdu, da volimo i one koji nas mrze. Svi znamo da je tako nešto za nas ljude, koliko god težili tom idealu, veoma teško a nekada nam se čini i nemogućim. Gospod sve nas jednako voli i ljubi. Kako Jevanđelje kaže da Gospod svojim suncem obasjava i zle i dobre i daje dažd pravednima i nepravednima, dakle daje sunce, obasjava zemlju i daje mogućnost da ta zemlja donese rod i plod bez čega mi, draga braćo i sestre, na zemlji ne bismo preživeli. Bog dobre i zle, pravedne i nepravedne jednako ljubi, Njegova ljubav je bezuslovna. Ono što ljude može da odvoji od Boga jeste njihovo opredeljenje da ne žele da žive u zajednici sa Bogom ili u zajednici sa drugim ljudima. Vidovdan je u čvrstoj vezi sa svim rečenim. Vidovdan je događaj koji predstavlja potpuno drugačiji način razmišljanja od uobičajenog. Znamo da su 1389. godine na Kosovu polju, Srbi i srpska vojska od nadmoćne turske vojske bili poraženi i da taj događaj predstavlja početak kraja srpske nezavisnosti i državnosti koji će trajati sve do modernog doba. Bez obzira na sve, mi Vidovdan danas slavimo kao našu veliku pobedu. Sasvim je jasno da Vidovdan nije bio pobeda u vojno-političkom smislu ali jeste velika pobeda u duhovnom smislu, jer su naši preci odlučili da polože svoje živote i mučenički stradaju da bi na taj način postavili početak jednoj novoj eposi duhovnog sazrevanja našeg naroda. Mi do danas u velikoj meri živimo od plodova njihovog podviga i od plodova podviga mnogih naših svetih i slavnih predaka, svetitelja i mučenika. Živimo u 22. godini 21. veka, daleko od naše otadžbine i imamo potrebu da se i danas podsetimo vidovdanskih zaveta i zato Vidovdan i slavimo. Vidovdanski zaveti su ono što svako od nas pojedinačno nosi u svome srcu a to je zavet da sačuvamo ono što je najvrednije i da to najvrednije nikome ne damo ni po koju cenu. Ono što je najvrednije, draga braćo i sestre, jeste naša vera, ono što je najvrednije je Gospod Isus Hristos u našim srcima i zalog Duha Svetoga koga smo dobili na krštenju, Duha koji obitava u nama, koji nas sabira na sveta sabranja čineći nas Crkvom i Telom Hristovim. To je najvažnije za nas jer je to ono što čoveku daje smisao života, što mu vraća dostojanstvo i što ga uzdiže na nebesa. Srbi nisu nebeski narod zato što su na bilo koji način bolji od nekog naroda. Svi narodi su nebeski narodi jer je Bog sve narode pozvao da se uzdignu do onoga što je nebesko tim što je On sišao na zemlju, nebesa spustio na zemlju a boravak na zemlji i, u isto vreme, na nebesima je stvar našeg opredeljenja i Božanske blagodati. Svi su narodi pozvani da budu nebeski. Srbi jesu nebeski narod onoliko koliko se pridružuju i pričešćuju nebesima, koliko se pričešćuju i pridružuju pravoj i istinskoj veri u Boga i koliko se pričešćuju Njegovim Svetim i Životvornim Tajnama. Onda kada Gospod obitava u nama i kada u nama obitava buduće carstvo Božije tada je naš identitet najsigurniji, ne samo da ćemo kao narod opstati u istoriji nego da ćemo kao pripadnici jednog naroda, sa svim lepotama njegove kulture i onoga što naš identitet čini srpskim biti spaseni ne samo u narednim decenijama i vekovima nego u večnosti, ne našom silom i zaslugama nego Božijom silom i Njegovom blagodaću. Zato je važno da nikada ne izgubimo tu svest šta nam je najvažnije u životu a to je vera u Gospoda Isusa Hrista, život u Crkvi Njegovoj, kojom ćemo kao narod biti spaseni i u večnosti se radovati sa svim ostalim nebeskim narodima blaženom i večnom životu u Hristu. Treba da blagodarimo Bogu na svemu onome što nas čini posebnim narodom i na svemu onome za šta sigurno znamo da za nas predstavlja radost Božanske blagodati i Njegovog blagoslova. Draga braćo i sestre, treba da se kao narod, i zajedno i pojedinačno, kajemo zbog svega onoga što nije dostojno naših velikih i svetih predaka. Znamo da to nije lako ali sa druge strane znamo da je Bog taj koji će da nadomesti sve naše nemoći i da nas učini onakvima kakvi treba da budemo a to je da nikakva logika i nikakvo merilo pravde i pravednosti ovoga sveta ne treba za nas da važe, ne zato što treba da živimo protiv i mimo pravila koja postoje u ovome svetu, nego zato što smo pozvani da ih svojom ljubavlju prevazilazimo iz dana u dan i iz Božanske slave u slavu. Neka vam je srećan i blagosloven ovaj praznik i neka bi Gospod dao se pričestimo kao Lazareva vojska po predanju pred Kosovski boj, i da se pričećšujemo što češće i na svakoj liturgiji kako bi se sjedinjavali sa Hristom i jedni sa drugima, očekujući večnu Božansku blagodat i Drugi i slavni Hristov dolazak, kada će nebesa da siđu na zemlju i kada će početi, toliko od nas željeno i rado iščekivano buduće carstvo Božije, koje će predstavljati kraj smrti i svakoga stradanja a početak blaženog i večnog života u Gospodnjoj slavi. Neka ste živi i zdravi i Bogom blagosloveni na mnogaja ljeta. Amin.