Na praznik Svetog Vasilija tvrdoškog i ostroškog, Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački Grigorije služio je Svetu Liturgiju u Manastiru Rođenja svetog Vasilija, koji se nalazi u Mrkonjićima, rodnom mjestu Svetitelja. Preosvećenom Vladici sasluživao je Episkop zapadnoamerički Maksim i mnogobrojni sveštenici Zahumsko-hercegovačke i primorske eparhije.
Dugogodišnjeg domaćina i revnosnog arhijereja, danas dragog gosta, na kapijama Manastira dočekalo je sestrinstvo Petropavlova manastira, kojem je odlukom Episkopa Dimitrija ovaj Manastir predat na upravljanje, sveštenici, monasi i mnoštvo poklonika koji nisu žalili truda poranivši da bi se sabrali na mjestu rođenja bogonosnog svetitelja.
Besjedeći nakon Jevanđelja, Vladika Grigorije podsjetio je da svi sabrani u Mrkonjićima stoje sa strahom i trepetom na tom mjestu sa koga je krenuo dječak, koji je vođen bogočežnjom postao svjedok Vaskrsenja Hristovog i utjeha, pribježište, iscjelitelj i čudotvorac ostroški. Taj čudotvorni život koji leži u Ostroškoj stjeni projavio se kao utjeha i miris Carstva nebeskog kako bi ljudi koji na njegovim grudima odmaraju glavu povjerovali u život. Vladika je naglasio da je najvažnije djelo Svetog Vasilija pouka ljubavi koju Hristos kroz njega otkriva Duhom Svetim i voljom Oca Nebeskog. Današnjem čovjeku, koji često biva ograničen željama i htjenjima, a koji osjeća da postoji ljubav koja ne prestaje, dobrota koja ne posustaje i milost koja ne odustaje, Sveti Vasilije je izvor ljubavi koju izobilno daruje, onda kada je čovjek u stanju da svoje srce, bar koliko je zrno gorušičino, otvori za milost i blagodat Božiju.
Zvučni zapis besjede Vladike Grigorija:
Izvor: Eparhija Zahumsko-hercegovačka i primorska