Da li ste, draga djeco, nekada zapitali zašto je Sveti Sava već vijekovima najvažnija i najčuvenija ličnost u srpskome narodu? Odgovor na ovo pitanje leži, između ostaloga, i u istini da je ovaj svetitelj sjajnoga oka, svijetloga obraza, radosnoga srca i smirenoga duha bio izuzetno mudar, pametan i vrijedan, pobožan i hrabar. Ali to, naravno, nije sve. Odgovor nam, pored pomenutog, otkriva i podatak iz Savinog života koji kaže da je svetitelj bez trunke žaljenja ostavio blaga ovoga svijeta te svoju plemićku titulu zamijenio monaškom haljinom, posvećujući svoj život Gospodu Bogu našemu. Na koncu, Sveti Sava je toliku slavu zaslužio i time što je čitavoga života poučavao svoj narod, ukazujući mu neumorno na značaj prosvjećenja i liječenja ljudi, na neophodnost poštovanja reda, poretka, prava i pravde… I to je samo djelić u mnoštvu vrlina koje su krasile ovog divnog svetitelja crkve naše, koji je neprestano učio ljude da dijele radost i da se raduju jedni drugima.
Zato i mi, mila deco Svetoga Save, treba da se ugledamo na Svetoga Savu, da pazimo jedni na druge, da gajimo u našim srcima ljubav prema svakom čovjeku i čitavoj tvorevini Božjoj, da marljivo učimo, radimo, poštujemo svoje roditelje i sve ljude na svijetu, da se trudimo i da ne budemo lijeni, već marljivi, vrijedni i istrajni, jer nas svemu nabrojanom uči upravo Sveti Sava, kao najdivniji uzor i učitelj naš, koji je uvijek bio spreman sebe da žrtvuje radi dobrobiti drugih ljudi.
Stoga, poučeni i dotaknuti svetiteljevom milošću i dobrotom, i mi, najdraža djeco, treba da – poput Svetoga Save – pazimo i brinemo jedni o drugima, živeći u radosti i međusobnoj ljubavi dovijeka!
