U hramu Vaskrsenja Gospodnjeg u Frankfurtu svečano i molitveno proslavljen je praznik i uspomena na Svetog kneza Lazara i srpske mučenike od Kosova do današnjih dana. Besedom vernom narodu obratio se otac Simon Turkić koju vam dostavljamo u prilogu. Nakon Svete Liturgije u crkvenim prostorijama upriličen je sastanak sa dragim gostom naše crkve sveštenikom Mihaelom Melom referentom za ekumenu evangelističke crkve u Frankfurtu i članom Regionalne evangelističke uprave, a ticao se ,,Dana crkve 2021. godine“.
U hramu Svetoga apostola Luke, sveštenik Neđeljko Đokić služio je prazničnu Liturgiju u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
Vidovdan – Besjeda oca Simona Turkića
Svetitelji su nas naši učili i uče da onaj ko misli da živi u ,,pogrešnom vremenu“ ne ispovjeda Jevanđelje. Poslovica da ,,svako vrijeme ima svoje breme“ je ispravna i optimistična. Ako smo uzeli ,,breme Hristovo“, ništa nam nije porazno i strahu se ne predajemo.
1389. godina bila je prije 631 godinu.
Šest i po vjekova, dakle, prošlo je od boja posle kojeg je svako dijete Srbinovo prvo o njemu učilo. Svih ovih proteklih vijekova, i godina koje mi živimo, svi mi smo od malena znali za 28. jun 1389. Taj događaj i sjećanje na njega održalo nas je kao narod. Veličanstvena žrtva svenarodna uvezana je u narodnoj duši za stradanje Hristovo. Pričešćeni Gospodom naši preci na čelu sa Svetim knezom Lazarom izlaze u sretanje Ženiku Hristu. ,,Odlazimo da se ne vratimo“, opraštaju se sa svijetom i svojim najmilijima. I treba da znamo da u istoriji nije bilo takvog boja! Lažu vas oni koji kažu da je to mit i legenda! Nije, draga braćo i sestre! Jedino su tada u istoriji u jednom boju poginula dva vladara! Sveti Lazar je postao velikomučenik kroz svoju časnu smrt a sultan Murat pogubljen od velikog junaka Miloša Obilića. Ali nije to pečat bitke, nego je put Lazara i Srba ucrtan svima nama kosovskim bojem. To je put Golgote i Vaskrsenja. Put stradanja i mučeništva ka Carstvu nebeskom. Put Istine i Pravde. Jevanđelje Hristovo ispovjedio je Sveti velikomučenik knez Lazar vodeći pričešćeni narod koji je činio vojsku Hristovu. On je postupio onako kako nas vjera uči. Morao je da brani i to je učinio mužestveno i hrabro. U njemu su drugi viđeli primjer, lučonoši Vaskrsenja i stameno krenuli na put bez povratka kući ali zato kroz nebeske dveri u vječni Jerusalim. I kada nam kažu da slavimo poraz, odmah se sjetimo riječi Svetog apostola Pavla koji piše da se u nemoći/slabosti našoj sila Hristova pokazuje. Oni koji misle da je boj na Kosovu bio poraz i slabost naša, varaju se, jer su naši preci u ovom boju proslavili Hrista. I sve su nas svezali uz Carstvo koje je uvijek i do vijeka. I svih ovih vijekova naš narod je opstao i stoji naspram prijetnje ovog svijeta prateći Lazara, ljubeć iznad svega Hrista. Ne mrzeć nikoga, ne tražeć osvetu. Braneći svetinju ne napadajući ikog. Naša Crkva nam je majka, kako tada, tako i sada. Kome nije – ni Lazar mu nije soj. U Crkvi se pričešćujući i prisajedinjujući Hristu s mirom odlazimo u arenu svijeta i priželjkujemo da sav život naš ovde bude predavanje Hristu. Da, kao oni oko Lazara budemo prepoznati od Oca Nebeskog kao Njegovi. Očišćeni Duhom Svetim, pokajani i smireni. Ljubeći i neprijatelje, i želeći da i njima ono što misle da je sila i osvajanje i okus gorkog ploda; bude ne na smrt i pogibao nego na pokajanje i život vječni.
Da li su zvonila zvona Notr Dama poslije naše pobjede na Kosovu ne znamo. Ali znamo da danas zvone! Počujmo zvona sa Nemanjića pirga u Frankfurta! Značajnije je da ona zvone danas, kada prožimajući nebesa i vjekove spajamo sebe u Crkvi u sabor Svetih u Hristu. Radujemo se velikomučeniku caru Lazaru i molimo ga da umoli Boga za nas. I sada 28. juna 2020. sjećajuć se 28. juna 1389., da svi zajedno obećamo: ,,Obećavamo Care Lazare da je nauka Hristova i Vaskrsenje Hristovo naš put i naša pobjeda!“ I kakvo god vrijeme i breme naše odgovor je isti: ,,Isus Hristos, Bog otaca naših“. To je kosovsko raspeće i kosovski put. Golgota, saraspeće Hristu. Da bi savaskrsli sa Njim. Živimo s Njim, Njemu da bismo i kad umremo živi bili u Njemu. To je Lazarev zavjet. Nemanjića temelj.
Neka bi Gospod molitvama Svetog velikomučenika cara Lazara svima nama podario čvrsto ispovjedanje vjere u Oca i Sina i Svetoga Duha i da znamo da će sve ovo, sva ova iskušenja proći ,,…jer zemaljsko je za malena carstvo“, i nastupiće vječno i blagosloveno Carstvo Svete Trojice. Amin.
