VIDEO, EPISKOP, KABINET EPISKOPA, NOVOSTI

Vladika Grigorije za N1: Dok ne primimo Boga u sebe, ne možemo zagrijati srce

Jedan od onih koji je otišao iz Hercegovine, ali mu je ona ostala u srcu je sadašnji Vladika dizeldorfski i njemački, Grigorije. „Važno je da i mi prihvatamo jedan drugog i da sami sebe i jedni druge prinosimo Hristu Bogu sa ljubavlju kojom je on zavolio nas“ – poruka je koju je uoči Božića podijelio sa vjernicima u Njemačkoj.

Vladika Grigorije je ovog božićnog jutra u Novom danu govorio o značaju Božića i njegovim vrijednostima.

„Sretan Božić svima koiji danas slave i svima ljudima koji znaju za Hrista i koji ne znaju jer on, sigurno, zna za sve nas“, kazao je vladika.

„Sigurno da su ljudi u cijelom svijetu uplašeni zbog slušanja o ratu i slutnjama. Vidimo ekološke katastrofe. Ogroman je tehnološki napredak, ali ljudi imaju čežnju za toplinom, mirom, ljubavlju i dobrotom. Čini mi se da će ljudi sve dok Bog opet ne dođe na zemlju imatu tu čežnju. Ono što je utjeha je da u ovakvim praznicima možemo da se podsjetimo na ljudskost. Da se podsjetimo da je jedan beskućnik prije 2.000 godina koji nije imao gđe glavu da skloni, danas se slavi u milionima kuća u svijetu. To je ustvari paradoks koji nam Bog šalje i poručuje u ovom prazniku, da je najvažnija toplina, ljudskost i praštanje i smirenje jednih pred drugima“, istakao je za N1.

Na pitanje da li je „hladna tuđina“ s obzirom da je o tome govorio pred odlazak iz BiH, kazao je:

„To je jedna metafora koju sam koristio, hladna tuđina je povezana sa hladnom pećinom u koju su odlazili ljudi kada bi htjeli da idu na pokajanje, usavršavanje svoje duhovno, mentalno ili intelektualno. Cilj je da svaku pećinu ili tuđinu zagrijemo. Možemo je zagrijati molitvom ili prijateljstvom prema ljudima oko nas. Kada tu pećinu zagrijemo, onda postane sve drugačije i tuđina postane domovina. Kada sam već spomenuo pećinu, danas slavimo Hrista koji se rodio u pećini. Zemlja je bila hladna, izgubljena i onda je Bog sišao u zemlju. Sišao je u utrobu jedne đevojke i zagrijao njenu utrobu i srce. Mi dok ne primimo Boga u sebe, ne možemo da zagrijemo svoje srce, a dok ne zagrijemo srce svuda nam je tuđina, pećina i hladnoća. U tom smislu, potreban je napor da bismo zagrijali to srce, ali kada to uradimo Bog nas posjeti i useli se u nas i onda pećinu i tuđinu doživimo kao veliku radost i svoju domovinu“.

Više na: http://ba.n1info.com