U Sabornom Hramu u Trebinju, danas na Zadušnice, služeno je jutrenje, sa parastosom povodom godinu dana od upokojenja blaženopočivšeg Episkopa Atanasija, a u nastavku Sveta Liturgija, kojom je načalstvovao Episkop braničevski Ignatije, a sasluživali su Episkopi: diseldorfski Grigorije, zapadnoamerički Maksim, pakračko-slavonski Jovan, zahumsko-hercegovački Dimitrije, gost iz gruzijske Crkve Episkop sjevernoamerički Sava, gosti sveštenici i monasi i bratstvo Sabornog hrama.
Po pročitanom Jevanđelju besjedio je Vladika Ignatije. Govoreći o smrti, Vladika je rekao da je smrt uvijek iznenađujući događaj, posebno kada izgubimo voljeno biće. To znači, da svako biće koje je Bog stvorio, biva stvoreno za život i ne želi da umre, boji se smrti. Od Adama do nas čovjek traži lijek od smrti, često ga tražeći u prirodi, ali prema riječima Apostola Pavla: ”Priroda je i sama mrtva i ona sama umire. Čitava priroda tuži i čeka da se jave sinovi Božiji, koji će je osloboditi ropstva raspadljivosti”. Lijek protiv smrti može se naći samo u zajednici čovjeka sa Bogom, a preko čovjeka i čitave prirode, jer je čovjek svijet u malom. Upravo to nam pokazuje Vaskrsenje Hristovo, jer je čovjek u Hristu, sjedinjen sa Sinom Božijim vaskrsao.
Vaskrsao ga je Bog Otac, Duhom Svojim.
Kroz sjedinjenje sa Hristom u krštenju svaki od nas oslobađa svoju prirodu, a kroz krštenje i sjedinjenje sa Bogom u Hristu čovjek gradi zajednicu, gradi Carstvo Božije koje je Gospod zaželio da se ostvari kada je stvarao svijet i čovjeka, i to je upravo Liturgija. Jer Duh Sveti gradi liturgijsku Zajednicu, a Liturgija je ikona i predokus tog Carstva.
Vladika je poučio sabrane da Vaskrsenje nije mehanički čin, pa čim se sjedine prirode, kao što to biva u hemiji, one daju neki rezultat. Vaskrsenje je izraz Ljubavi Božije prema nama, i ono je u Volji Njegovoj. Tako i Gospod; Gospod je tri dana ležao u grobu, pa ga je trećeg dana Otac, Duhom Svetim, podigao iz mrtvih. To nam je i govorio Gospod, znajući da će se to odužiti malo, jer su planovi Božiji drugačiji nego što to mi mislimo, pa je rekao: ”Ali ne bojte se, Bog je to ostavio u vlasti Svojoj”. Dakle to, kada će biti opšte Vaskrsenje i Carstvo Božije. Ali mi smo sigurni da će se to desit, kao što smo sigurni da Gospod ima u umu svome svakoga, koga ovdje pomenemo. Upravo zato što posreduje između nas i Boga Oca, posreduje Sin Njegov Ljubljeni, koga On najviše voli. I zbog Njega, On će nas sve vaskrsnuti.
Zvučni zapis besjede Episkopa Ignatija:
Na otpustu sabranim vjernicima obratili su se Vladika braničevski Ignjatije i Vladika bregalnički Marko. Besjedeći vladike su se prisjetili vladike Atanasija. Preosvećeni Vladika Ignjatije je pozvao sve da budu zahvalni Gospodu što ih je sabrao da mu služe i da se pomole za sve upokojene, kao i za blaženopočivšeg Vladiku Atanasija, sa nadom u život vječni. Vladika se zahvalio Vladici Dimitriju na blagoslovu da predstoji Svetim Sabranjem, rekavši da je to velika čast budući da je sa upokojenim Vladikom Atanasijem odrastao, školovao se, bio njegov u učenik, a zatim i brat u Episkopstvu. Vladika je zaključio da je molitva za upokojene dokaz koliko volimo svoje mrtve i koliko vjerujemo u Vaskrsenje.
Vladika Marko je napomenuo kako je Arhiepiskop ohridski Jovan molitveno prisutan na današnjem Sabranju. Za Vladiku Atanasija je rekao da se ovih dana o njemu mnogo govorilo i da će se tek govoriti o njemu, iako će uvijek ostati nešto nedorečeno i nedostajaće odnos sa Vladikom Atanasijem, koji će se upotpuniti tek u Carstvu Nebeskom. Preosvećeni Vladika se prisjetio kako je Vladika pomagao Arhiepiskopu ohridskom Jovanu za vrijeme stradanja, kako se brinuo za njega i podržavao ga, nazivajući ga lavom pošto se lavovski borio za jedinstvo Crkve. Vladika se pomolio da Bog podari pokoj duši blaženopočivšem Vladici Atanasiju, a svima nama krepost i zdravlje kako bi se molili i sjećali ličnosti Vladike Atanasija. Na kraju se prisjetio kako je Vladika Atanasije govorio o upokojenju Svetog ave Justina i rekao da osjeća kako se već možemo moliti Vladici Atanasiju da nas blagoslovi i ukrijepi u životu.
Zvučni zapis besjeda Ep.Ignatija i Ep. Marka po otpustu:
Nakon Liturgije služen je pomen na grobu Vladike Atanasija u Tvrdošu, a besjedio je Vladika Grigorije.
Ističući da je vladika Atanasije u sebi nosio toplinu života, episkop diseldorfski i njemački Grigorije je naveo da je voljeni pastir Hercegovine odisao ljudskošću i čovječnošću, težeći vječnosti.
„Danas, kad počiva u ovoj tvrdoj tvrdoškoj stijeni i tvrdoškoj zemlji, poslije svega što je učinio za nas i za ovaj svijet, ostaje onaj divni miris, miris koji nam ostavljaju sveti Božiji ljudi. Nama koji smo živjeli sa vladikom Atanasijem, ostalo je poznato da je on, još za života, mirisao ljudskošću i čovječnošću. Taj miris je dopirao do nas, iz onoga čemu je Atanasije, kako mu samo ime kaže, besmrtnost, težio, a težio je vječnosti, životu i životnosti“, kazao je vladika Grigorije.
On je istakao da se na godišnjicu njegovog upokojenja treba podsjetiti plamena koji je vladika Atanasije nosio u svom srcu, „koje je u njemu zapalio duh sveti, kao kandilo koje neprestano gori, kao svijeća koja svijetli u tami i koja se nikad ne gasi, ne umire“.
„Dobro što je smo danas ovdje, dobro je uvijek biti ovdje, kad god dođemo ovdje treba da znamo da je ovo mjesto podviga, pokajanja, stradanja, suza i znoja, ali više od svega, mjesto Vaskrsenja, života, topline i mjesto mirisa koji dolazi iz Carstva Nebeskog. Ova zemlja je bila blagoslovena da je kroz nju hodio Prorok, da je kroz nju hodio arhijerej koji je nosio božansku svjetlost. Danas, kad smireno leži u malenoj crkvici koja je pod njegovoj volji izgrađena i u čijoj gradnji je sam učestvovao sa majstorima i nama šegrtima u svakom smislu te riječi, ostao nam je miris, kojim treba da se nadahnjujemo, da živimo, da ga osjećamo kao predukus onoga što će zamirisati kad se sretnemo s njim u carstvu Hristovom“, naveo je episkop diseldorski i njemački Grigorije.
