Svetu arhijerejsku Liturgiju u nedjelju pred Bogojavljenje, 15. januara 2023. godine u hramu Svetoga Save u Berlinu služio je Episkop Diseldorfa i Njemačke g. Grigorije uz sasluženje sveštenstva i vjernog naroda.
Besjeda Episkopa Grigorija
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, svi ste čuli za Svetoga Jovana Krstitelja, jednog od onih najslavnijih Svetih Crkve kojega slavimo više puta u godini i uskoro ćemo. On je najpoznatiji po tome što je bio Preteča i Krstitelj Gospoda Isusa Hrista, što je bio Glas Vapijućeg u pustinji koji govori poravnite staze Gospodnje. Poznat nam je i po tome što je on propovjednik pokajanja. Šta li je to pokajanje? Koliko smo puta čuli u životu za pokajanje? Uvijek mislimo da je pokajanje nešto strašno, da je pokajanje neki plač, neka tuga, neka briga zato što smo nešto pogriješili. U jednoj mjeri i sa jedne strane jeste. Uz pomoć sopstvene savijesti, kao da nam samo naše biće i naše tijelo javlja da smo nešto pogriješili i mi se onda osjećamo tužnim, iako ponekad ne razumijemo i ne znamo šta se to sa nama događa. Ta tuga, ta informacija koju nam daje naše sopstveno biće, naše tijelo, naša duša, naša savijest govori nam da smo nešto pogriješili. Onda mi tu stvar možemo da popravimo tako što ćemo kazati sebi neću više da griješim. Možemo da upadnemo u veliki problem ako samo tugujemo zato što smo pogriješili. To može da nas odvede u depresiju, to može da nas blokira da ne možemo nikuda da mrdnemo, to može od nas da načini bića koja stagniraju a biće koje stagnira uvijek propada. Šta onda da radimo kada nešto pogriješimo? Šta znači pokajati se? Pokajati se, u izvornom smislu riječi, znači preumiti se, promjeniti um, promijeniti način razmišljanja, ako sam nekada mislio tako i to me odvelo u grijeh, onda neću više tako da mislim. Šta još znači preumiti se ili pokajati se? To znači naći pravi put a pravi put nam otkriva Jovan Krstitelj. On nam otkriva pravi put govoreći, za mnom ide Onaj Koji je veći od mene, za mnom ide Onaj Kome nisam dostojan da odriješim remen na cipelama, i ono najvažnije ja vas krstim vodom a On će vas krstiti Duhom. To malo kada, malo ko od nas sveštenika naglašava i primjećuje. Šta mi možemo da očistimo vodom? Možemo da očistimo ono što je spolja. Sada svaki čovjek koji je nekoliko puta otišao u crkvu već propovjeda pokajanje i misli da je Jovan Krstitelj i svima oko sebe govori da se pokaju a teško da zna šta li je to pokajanje. Pokajanje je događaj u kome naše preumljenje priziva, ne da budemo očišćeni tako što ćemo umiti i oprati i biti čisti spolja, nego traži da se ispunimo Duhom Svetim. Zašto? Zato što Duh ima takvu moć da kada se useli u nas da spali ono naše sagriješenje, da ga spali kao što je gorjela kupina na Gori, da gori a da ne sagorjeva. Da spali tako da izgori sve što ne valja ali da ne boli. Ne samo da ne boli nego da obraduje, da podigne, da ispuni, da oživi, da nas taj Duh oživi i da se naše pokajanje ne pretvori u neki neprestani plač i neku neprestanu tugu, u neku letargiju, u depresiju, u nemoć, u stagnaciju, u nepokretnost. Nego, da nas Duh zapali, da nas Duh podigne, da nas Duh Sveti ispuni i da se naše pokajanje pretvori u radovanje. To je smisao pokajanja. Zato Jovan govori ne, nisam ja taj, ja vas krstim vodom, krstim vas spolja ali ide Onaj koji može da vas krsti Duhom, da vam da Duha, jer ne vrijedi pokajanje kao jedna izvrsna duhovna vrlina, ništa ne vrijedi ako se ne pretvori u radovanje. Šta ima veze ako sam rekao pogriješio sam i svi govore ja sam griješan i naglašavaju kako su grešni, ali Bog neće od nas da mi kukamo nad sobom. On hoće da budemo živi, hoće da imamo Duha u sebi, hoće da tim Duhom sijemo, da tim Duhom grijemo oko sebe, da budemo ispunjeni Duhom Životvornim. Na početku službe sam čitao molitvu koja označava šta mi za sve vrijeme ove službe treba da radimo Care Nebesni, Utješitelju Duše Istine, Koji si svuda i sve ispunjavaš, Riznico dobara i Davaoče života, dođi i useli se u nas i očisti nas od svake nečistote i spasi, Blagi, duše naše. To je pokajanje i radovanje, to je ono što treba da budemo mi hrišćani. Ne snuždeni ljudi koji dođu u crkvu i samo govore ja sam grešan, nego kao ljudi koje kada neko vidi kaže ovi ljudi imaju duha, ja hoću da budemo pored njega, on nosi duha, on raduje, on živi, on nosi, on jeste i taj Jovan koji je propovjedao pokajanje bio je pun Duha, zato je bio tako moćan, tako hrabar pa je caru rekao ne smiješ ti da uzmeš ženu brata svoga. Onda su ga ubili a mi njega do danas slavimo! Tom caru rijetko ko zna ime. Treba nam Duh Sveti, Duha Svetoga ovdje danas ištemo, zbog Njega smo ovdje došli. Došli smo danas na pokajanje, sa teretom svojih grijehova, došli smo, kako kaže jedan umni čovjek, i sa svojim vrlinama. Ko zna da li su naše vrline, onako kako ih mi doživljavamo, dobre? Ko zna da je ono što mi mislimo da je dobro zaista dobro? Ko zna da li se u onom dobrom što mi činimo krije i nešto loše? Paradoksalno, nekada i naše greške mogu da budu na dobro i korist, jer se iz njih učimo. Najvrijednije od svega je kada se u nas useli Duh Sveti, Koji spaljuje trnje naših sagriješenja, ubija sve ono što ne valja i oživljava u nama sve ono što je dobro. Zato je važno da shvatimo kome se mi molimo i koga mi to prizivamo. Ko je naš Bog? To je Bog Koji nas krštava Duhom Svetim i kada Duha Svetoga ima u nama, Duha koji diše gdje hoće i samo treba da otvorimo svoje biće za Njega, onda ćemo biti u pravom smislu duhovni a ne u lažnom i pretvaračkom smislu govoreći samo ja sam griješan, ja griješim. Svi znamo da griješimo i da griješiš. Znamo li nešto više od toga? Da! Treba nam Duh Božiji, jer bez Njega ne možemo da hodimo. Duh je nešto što dolazi odozgo. Da vam slikovito objasnim šta je to Duh. Ako uzmete ovu svijeću ili ovo kandilo, ono ima sasud a to je tijelo, ono ima ulje i fitilj a to je duša, ali ako ne dođe vatra odozgo i upali ovu svijeću onda ničemu neće služiti, nikakvu svjetlost neće davati i ništa neće značiti. Tako i čovjek, ima tijelo, dušu, volju, razum i druge razne elemente svoga bića ali ako nema vatre koja sve to upali a to je Duh Sveti onda ćemo biti kao ugašeno kandilo, kao ugašena svijeća. Daj Bože, da danas dođe Duh Sveti u naše biće u naše srce i da nas obasja svojom svjetlošću, amin.
