Njegovo Preosveštenstvo Episkop Diseldorfa i Njemačke služio je na Veliku subotu 15. aprila 2023. godine, Svetu arhijerejsku Liturgiju u Sabornom hramu u Diseldorfu.
Besjeda Vladike Grigorija:
Draga braćo i sestre, anđeo Gospodnji kaže Isusa raspetoga tražite, nije ovdje, nego ustade, idite i recite učenicima da idu u Galileju i da ćemo se tamo sresti. Još im reče anđeo ne bojte se, nije umro nego je vaskrsao. Draga braćo i sestre, danas je veliki praznik, Velika subota, veliki događaj i naše riječi su sve nemoćnije što je pred nama veći događaj. Uvijek koristimo riječi da probudimo naša srca, da otkrijemo sami sebi koliko je u našoj moći i šta se to dogodilo. U današnjem Jevanđelju, jedan mudri Učitelj Crkve, vidio je nešto što ja nikada nisam pomislio za mog čitavog života u Crkvi. On kaže da im je Hristos rekao da idu u Galileju i da će se tamo sresti, i primjetio je neko da su se oni prvi put u svome životu sreli u Galileji, Isus i Njegovi apostoli i Njegove učenice, koje su Ga pratile, žene mironosice koje su prve na grob potrčale. Ova misao i ova ideja mogla bi da nam otkrije nešto mnogo lijepo. Svako od nas, braćo i sestre, ima svoju Galileju, svako od nas ima trenutak kada se prvi put sreo sa Hristom, kada se prvi put sreo sa Bogom. Možda je tada bio dječak, možda je bio odrastao čovjek, možda je bio sasvim zreo čovjek?! Gdje se to dogodilo, gdje je ta naša Galileja, gdje smo se sreli sa Hristom? To se dogodilo u našem srcu. Naša Galileja, usudio bih se da kažem, je naše srce. Zato uvijek treba da se vraćamo tamo gdje smo se sreli sa Hristom, u dubinu svoga srca, da tamo, u toj dubini uvijek i iznova pronađemo vaskrsloga Hrista, živoga Hrista. Zašto je to važno? Zato što smo mi, kada nas je dotakla Njegova milost, ljubav, dobrota, zapravo vaskrsli, mi smo tada oživjeli. To je nemoguće riječima opisati. A onda, idući krivudavim putevima ovoga života, pod raznim burama i vjetrovima, bivamo preplavljeni brigama, i u tome zaboravimo svoje srce. A šta je Gospod nama dao na spasenje? Dao nam je pokajanje i to tako slično kao što je dao svojim učenicima. Zamislite njih kada su došli u Galileju, Petar koji ga se tri puta odrekao, od straha i od ljudske slabosti, kada Ga je vidio na obali, zapjevao je, jer je shvatio da je ponovo našao svoje srce, da je ponovo vidio Onoga koji oživljava, Koji daruje život i On mu kaže jednu jedinu rečenicu Ljubiš li me Petre? A Petar Mu odgovara Ti znaš da te volim. A tako će uvijek nama kada Mu se god vratimo u Galileju, u svoje srce, vaskrsli Gospod će reći Voliš li me? A mi ćemo Mu, ma koliko da smo preplavljeni slabostima svojim i grijehovima, uvijek odgovoriti Da, Gospode, Ti znaš da te ja volim. Zato je, draga braćo i sestre, ovaj dan veliki, zato je ovo Jevanđelje, ova blaga vijest, tako čudesna i taj poziv da se vratimo u svoju Galileju i da ćemo se tamo sresti sa Njim je toliko važan. A u našem ovozemaljskom životu naša Galileja jeste ovaj hram i ovo mjesto gdje se sabiramo, tu gdje Gospod prebiva i gdje se srećemo sa Njim i zato sada slobodno imajte taj osjećaj da ste se vratili u svoje srce, da ste na onom mjestu gdje je Gospod rekao da ćete se tu sresti, da je to mjesto gdje će Vas On prihvatiti svojom neizrecivom ljubavlju, amin, Bože daj.
